U Bijeljini je prestalo da kuca srce Radomira Jovičića, čovjeka koji je dao nemjerljivi doprinos Fudbalskom klubu Sloboda i koji je živio Slobodu.
Rade Jovičić je Slobodaš od rođenja. Njegov prvi pogled bio je usmjeren ka stadionu Tušanj, a njegove dječačke igre oko ograde pomoćnog stadiona.
Trener Đorđe Bjelogrlić prepoznao je da će mladi Jovičić biti dostojna zamjena za iskusnog Momu Radovića, koji je svojim igrama i požrtvovanošću postao jedna od klupskih legendi. Nakon igara za prvi tim, svi ostali klubovi su žudili za Radetom. Jaki Željo, predvođen Milanom Ribarom, nudio je malo bogatstvo, a Maribor, još tokom vojničkih dana, nagovarao je Jovičića da ostane u lijepom gradu na granici.
“Sve sam to odbio jer je meni Sloboda bila najdraža, a i Sloboda je svaku ponudu odbijala. Ostao sam u klubu sve do 1978. godine, kada mi je zbog zasluga ponuđeno da budem trener mlađih kategorija. Rado sam to prihvatio, jer je tih godina velikan jugoslovenskog fudbala Miljan Miljanić govorio da svaki mladi trener prvo mora raditi pet do sedam godina u mlađim kategorijama, a tek onda da pređe u prvi tim, prvo kao pomoćnik, a onda kao šef stručnog štaba“, govorio je.
Radomir Jovičić je tokom igračke karijere odigrao oko 750 utakmica u dresu Slobode. Isto toliko utakmica vodio je kao trener razne uzrasne kategorije kluba iz Tuzle.
Kada ga pitate šta ga je Sloboda najbolje naučila, ponosno odgovori: “Da poštujemo sve ljude i da volimo naš klub i zato ga i danas volim“.
Rade naš, neka ti je vječna slava i hvala! Porodici iskreno saučešće, saopćeno je iz Fudbalskog kluba Sloboda.
