Sedmicama unazad predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik aktivno, u kontinuitetu podriva državu. Stoga je postalo apsurdno i govoriti o prelasku crvene linije, jer je Dodik tu crvenu liniju davno prešao, samo se oni koji bi trebali reagirati pretvaraju da je ta crvena linija jako rastezljiva.
Politika destrukcije i podrivanja države koju Dodik sa svojom strankom sprovodi godinama pomalo je uspavala sve pa sada kada je doslovno zakonski poništio Ustavni sud države u jednom entitetu, mnogi djeluju zbunjeno.
I danas se čuju poruke o Dodikovom zaustavljanju, vraćanju u legalne tokove, nastavku kooperacije, evropskom putu i sličnim temama. S druge strane Dodik kako je i najavio, tako i radi – ide do kraja. Ide jer zna da više nema povratka.
I šta god bili njegovi razlozi, kako god ih pravdali, da li činjenicom da nema novca pa trguje, da li zbog državne imovine ili jednostavno neutaživom željom za secesijom, nije ni važno. Dodik je izveo neku vrstu državnog udara.
A kad se izvrši državni udar, država i institucije moraju reagovati, moraju braniti poredak. Jer objavljivanjem dva zakona u Službenom glasniku RS-a, kojima se zabranjuje primjenjivanje odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a, te zakona koji odbacuje primjenu odluka i zakona koje donese visoki predstavnik, nije ništa drugo nego državni udar.
Dodik u konkretnom slučaju nije izvršio krađu na tenderu, niti je prekoračio budžet kod kupovine automobila pa da se polako formira predmet. Lider RS-a je nakon godina najava, ispitivanja terena, teških riječi i slično prešao na djelo. I nije u pitanju situacija kao kod provođenja referenduma o danu RS-a, već je na sceni direktno odvajanje jednog dijela države.
Ukoliko država na ovom primjeru ne pokaže kako se brani ustav i državne institucije, doživjet će poraz, jer će secesionista Dodik nastaviti pomjerati granici mogućeg i na terenu mijenjati status quo.
