Budući da se svijet zagrijava i ledenjaci se otapaju, Arktik bi mogao postati plodno tlo za nove virusne pandemije, upozoravaju znanstvenici.
Biolog Stephane Aris-Brosou i njegovi kolege sa Sveučilišta Ottawa proučavali su tlo i sediment iz jezera Hazen, najvećeg jezera po volumenu sjeverno od Arktičkog kruga, te nakon sekvenciranja segmenata DNA i RNA pronađenih u tlu pokušali identificirati prisutne viruse, piše Science Alert.
Zatim su napravili modele reakcije virusa sa životinjskim i biljnim svijetom tog područja i otkrili koliki je rizik prelijevanja virusa, odnosno njegova prelaska na druge vrste i nastavka širenja, kao što je bio slučaj s virusom SARS-CoV-2, koji je prešao s divljih životinja na ljude.
“Rizik prelijevanja povećava se sa stopom otapanja ledenjaka”
“Rizik prelijevanja povećava se sa stopom otapanja ledenjaka. Ako klimatske promjene pomaknu raspon vrsta potencijalnih virusnih vektora i rezervoara prema sjeveru, Arktik bi mogao postati plodno tlo za nove pandemije”, navode znanstvenici u studiji.
“S evolucijskog stajališta, virusi lakše zaraze domaćine koji su filogenetski bliski njihovom prirodnom domaćinu, vjerojatno zato što im je lakše inficirati i kolonizirati vrste koje su genetski slične”, dodaju.
U skladu s prethodnim studijama, koje pokazuju kako promijenjeni okoliš može dovesti do novih načina kombinacija patogena, parazita i domaćina, stručnjaci upozoravaju da bi povećano otapanje ledenjaka moglo dovesti do većeg rizika od prelaska virusa na eukariotske domaćine.
Primjerice, pojava antraksa u sjevernom Sibiru 2016. godine, pri čemu se zarazilo najmanje sedmero ljudi i umrlo jedno dijete, pripisuje se toplinskom valu. Tijekom vrlo visokih temperatura otopio se permafrost, zbog čega je postala izložena zaražena lešina soba. Prije tog događaja posljednja epidemija u regiji bila je 1941.
Životinje i ljudi žive sve bliže
Međutim, povećani rizik od prelijevanja razlikovao se u uzorcima tla i jezerskog sedimenta. U tlu se rizik povećao, a zatim opet počeo opadati, dok je onaj u uzorcima sedimenta iz jezera nastavio rasti.
Jedno od objašnjenja je da povećano otapanje ledenjaka i otjecanje leda omogućuje da više organskog materijala i prisutnih organizama završi u jezeru umjesto da ostane na kopnu.
Visoki Arktik, odnosno najsjevernije regije, dio je Zemlje najosjetljiviji na klimatske promjene. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nestala je trećina zimskog leda Arktičkog oceana. Uz to, postoji i problem našeg sustavnog uništavanja prirodnih staništa, zbog čega životinje i ljudi žive sve bliže.
“Dvostruki učinak klimatskih promjena, povećanje rizika od prelijevanja i pomak rasprostranjenosti vrsta prema sjeveru mogli bi imati dramatične učinke na Visokom Arktiku”, navode znanstvenici.
Virusi stari nekoliko hiljada godina
Aris-Brosou i njegovi kolege još nisu naveli koliko su nepoznatih vrsta virusa dosad pronašli u uzorcima niti su procijenili mogu li ti virusi izazvati infekciju, navodi The Guardian.
Međutim, druga nedavna istraživanja pokazuju da u ledenjacima ima neidentificiranih patogena. Primjerice, prošle su godine stručnjaci s Državnog sveučilišta Ohio u SAD-u objavili da su u uzorcima leda s tibetanske visoravni u Kini pronašli genetski materijal 33 virusa, od kojih je 28 novih. Na temelju njihove lokacije procjenjuju da su virusi stari oko 15.000 godina.
“Hoće li to dovesti do pandemije? Ne znamo”
No Aris-Brosoua ističe da predviđanje visokog rizika prelijevanja nije isto što i predviđanje stvarnog prelijevanja ili pandemije.
“Sve dok virusi i njihovi vektori prelaska nisu istovremeno prisutni u okolišu, vjerojatnost nekog dramatičnog scenarija ostaje niska”, navodi Aris-Brosoua.
S druge strane, predviđa se da će klimatske promjene promijeniti raspon postojećih vrsta, potencijalno dovodeći nove domaćine u kontakt s drevnim virusima ili bakterijama.
“Jedini zaključak koji možemo sa sigurnošću iznijeti je da s porastom temperatura raste i rizik od prelijevanja u ovom okolišu. Hoće li to dovesti do pandemije? Ne znamo”, dodao je Aris-Brosoua
Istraživanje naziva Viral spillover risk increases with climate change in High Arctic lake sediments objavljeno je u časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences.
