Pravo radnika na godišnji odmor je definisano članom 47. Zakona o radu FBiH, (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18).
Navedenim članom je propisano da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana, s tim da izuzetno godišnji odmor može da traje i duže od 30 radnih dana, ukoliko je to uređeno kolektivnim ugovorom, a prema prirodi posla i uvjetima rada.
Prema važećim propisima u FBiH, godišnji odmor predstavlja pravo, a ne obavezu radnika.
Kada radnik ima pravo na godišnji odmor?
Radnik stiče pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada, ukoliko se prvi put zaposli ili ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana.
Ukoliko radnik nije stekao pravo na puni godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Način korištenja godišnjeg odmora
Trajanje godišnjeg odmora i način korištenja su propisani članom 49. Zakona o radu FBiH. U slučaju da radnici imaju pravo na godišnji odmor u dužem trajanju od minimalno propisanog navedenim zakonom, isto se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.
Prilikom utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na način kako je utvrđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Poslodavac utvrđuje plan korištenja godišnjeg odmora, u konsulaciji sa radnikom. Poslodavac je dužan obavijestiti radnika pisanom odlukom o trajanju godišnjeg odmora i periodu korištenja, najmanje sedam dana prije odlaska na godišnji odmor.
Za vrijeme trajanja godišenjg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 100 posto.
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.
Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio može koristiti u toku kalendarske godine u trajanju od najmanje 12 radnih dana, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne godine.
Ukoliko radnik ne iskoristi godišnji odmor na navedeni način, nema pravo prenosa godišnjeg odmora u narednu godinu.
Prema navedenim zakonskim propisima, radnik koji u toku kalendarske godine nije iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od najmanje 12 radnih dana, ne bi imao pravo da preostali godišnji odmor prenosi u narednu godinu.
Ukoliko je radnik iskoristio sve dane godišnjeg odmora u toku kalendarske godine, 1.1. naredne godine stiče pravo na puni godišnji odmor za tu godinu, uz saglasnost poslodavca.
Radnik može koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on želi, s tim da mora obavijestiti poslodavca najmanje 3 dana prije korištenja.
Zaštita prava na godišnji odmor
Radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor. Također, radniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, osim u slučaju propisanim zakonom.
Poslodavac je dužan omogućiti radniku da u toku trajanja otkaznog roka iskoristi godišnji odmor.
Radnicima kojima je radni odnos zasnovan na određeno vrijeme, radni odnos prestaje istekom roka određenog ugovorom, poslodavac je dužan omogućiti da iskoriste godišnji odmor prije isteka roka na koji je ugovor zaključen.
Poslodavac je u obavezi da isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor samo u slučaju da godišnji odmor nije iskorišten krivicom poslodavca (npr. radnik je tražio korištenje godišnjeg odmora, ali zbog obima posla poslodavac mu isti nije mogao omogućiti).
Također, postoji i mogućnost da radnik na osnovu potvrde o neiskorištenom godišnjem odmoru od prethodnog poslodavca isti koristi kod novog poslodavca, pod uslovom da nema prekid između dva radna odnosa u trajanju dužem od 15 dana.
Izvor: Zenicainfo.ba
