Toliko pitanja i nagađanja oko toga mogu li, hoće li, je li Gareth Southgate odabrao pravu postavku vraćanjem na trojicu u obrani, hoće li Italija dominirati posjedom lopte, hoće li pritisak važnosti utakmice biti pretežak za Englesku, hoće li ovo i hoće li ono.
I onda odmah na početku Engleska povlači kontru, Italija ostavlja hektar prostora na desnoj strani, loptu dobiva Kieran Trippier i ubacuje na drugu stranu šesnaesterca, a Luke Shaw zabija svoj prvi gol za reprezentaciju.
U drugoj minuti.
I u tom trenutku sve ono pripremljeno za početak padne u vodu i znamo da ćemo gledati sasvim drugačiju utakmicu od one kakvu su dvojica izbornika u startu zamislila. Još 15-ak minuta je Italija praktički zaleđena, lopte joj bježe i lutaju na sve strane, Englezi izgledaju moćnije, organiziranije, nabrijanije, ali ne uspijevaju iskoristiti suparničke defenzivne pogreške da još koji put dođu do gola.
Zna se to, nitko se toliko temeljito ne priprema za raspucavanje kao on
Do 30. minute stvari se smiruju, ali imamo samo tri udarca — dva talijanska izvan šesnaesterca i onaj engleski gol, koji će im ostati jedini udarac do poluvremena, ali svejedno domaćini izgledaju opasno kad god dođu nadomak suparničkog šesnaesterca. Bočni igrači Trippier i Shaw, koji su donijeli i vodstvo, dobivaju previše prostora jer talijanska krila se u previše navrata dvoume kad će ih ispratiti, a kad napasti zadnju englesku trojku u začetku napada.
Međutim, do kraja poluvremena Italija uzima sve više kontrole; povećava posjed lopte, bolje izvodi visoki presing i prisiljava Engleze na duža dodavanja, naglašavajući neugodnu istinu da domaći naprosto nemaju kreatora u sredini; osim Trippierove asistencije, do duboko u drugom poluvremenu ne uspijevaju uputiti niti jedno ključno dodavanje, prema talijanska četiri ključna pasa i šest (nepreciznih) udaraca u prvom.
Stvari ne izgledaju najbolje za Engleze u prvih 20-ak minuta drugog poluvremena; konsolidirana Italija stvara joj sve više problema, Jorginho i Marco Verratti ne griješe u dodavanjima, odrađujući usput i velik defenzivni posao; Roberto Mancini vadi i večeras lošeg Cira Immobilea, zamijenjuje ga Domenicom Berardijem. Nakon sat vremena igre Jordan Pickford skida vrlo opasan udarac i vodstvo je spašeno.
Samo privremeno, pokazuje se. Jer nekoliko minuta kasnije dolazi do izjednačenja — zabija stoper Leonardo Bonucci, od svih. I sad je, čini se, utakmica talijanska…
“Braćo Italije, Italija se probudila / Svezala Scipionovu kacigu na svoju glavu / Gdje je pobjeda?”. Baš kao u himni, Italija se probudila i krenula po Euro.
Engleska ne uspijeva više probiti po bokovima, Italija ih je zatvorila, a kroz sredinu nikako ne ide; ne uspijeva domaćin praktički spojiti par suvislih dodavanja i prvi put na ovom turniru gledamo Englesku koja nema ne čak ni kontrolu, nego ni iluziju kontrole. Do 75. minute omjer udaraca na gol popeo se na čak 14-4 za Talijane…
I hoće li? Mogu li, sada oni?
Neće. Barem ne unutar 90 minuta. Ozlijeđen je Federico Chiesa, ukazuje mu se pomoć i mora izaći, također i upad pitch invadera stopira utakmicu na par minuta. Engleska se uspijeva sabrati i odlazimo u produžetke.
Na početku prvog publika — koje ima znatno više nego što je dopušteno, više nego što i službene brojke kažu — pjeva himnu Ujedinjenog Kraljevstva. Atmosfera je napeta, jasno je da ovo nije party kakav su Englezi očekivali, ali sada su dobili novu šansu, popravni ispit. Italija je odigrala više minuta na turniru od njih, hoće li to biti važno?
Još na kraju 90 je Lorenza Insignea zamijenio Andrea Belotti, a evo, izlazi i Verratti, ne može više. Manuel Locatelli je, doduše, baš u prvim utakmicama ovog turnira pokazao svoju vrijednost. Southgate je dosad izvadio Trippiera, Declana Ricea i Masona Mounta, ubacio Bukaya Saku, Jordana Hendersona i Jacka Grealisha. Puno toga se promijenilo i sada opet Engleska izgleda mrvicu bolja, barem poduzetnija, svježija, vjernija svojoj igri, kakva god ona bila.
Ekspert za penale
I napeto jest u produžecima, ne i osobito opasno: i jedni i drugi ustručavaju se pretjeranog rizika, spašavaju kad je potrebno. Ide ovo u penale. Southgate čak dvojicu igrača mijenja samo za to, ubacuje Marcusa Rashforda i Jadona Sancha. Zna se to, nitko se toliko temeljito ne priprema za raspucavanje kao on. Barem otkako je izbornik.
I onda taj ekspert za penale, koji ih nevjerojatno studiozno priprema i uvježbava, koji igračima simulira uvjete pritiska, opskrbuljuje ih podacima kojima mogu poboljšati vlastite performanse i onima koji govore o tome kako pucaju suparnici i kako brane njihovi golmani… Onda taj Gareth Southgate za posljednju trojicu izvođača postavi klince koje je naknadno uveo u igru — Rashforda, Sancha i Saku.
I izgubi.
Talijani, eto, potpuno zasluženo nose nogomet u Rim, svojoj kući, a Southgate je noćas izgubio puno više od finala Eura.
