ArhivaLifestyle

Ja sam ona „zlobna“ prijateljica koja ti kaže onako kako je










„Trebalo mi je da mi to kažeš, u pravu si“, reče moja drugarica nakon što sam joj rekla šta mislim. Dovoljno mi se već puta žalila na drugu svoju drugaricu koja nikako da se promijeni, a ipak odbija da presiječe odnos s njom.

Nastavlja se družiti sa njom, bez da joj išta kaže za njene pasivno-agresivne momente, suptilne uvrede i tračanja svih iza leđa. Rekla sam joj da ako ne želi da nešto uradi povodom toga treba prosto da prihvati situaciju takvu kakva jeste i prestane da priča o tome.

Iskreno, bilo mi je dosta toga da slušam o svemu tome i sigurna sam da je i njoj bilo dosta toga da bude upletena u sve to. Lijepo sam joj rekla da ako želi da nastavi to prijateljstvo, super. Ali ja sam imala pametnija posla od toga da slušam ta ocrnjavanja opet i opet i opet.

To vam zvuči oštro? Pa ja vjerujem u to da možemo voljeti svoje prijatelje, ali ne voljeti sve njihove izbore. Takođe im možemo pokazati koliko ih volimo ne tako što ćemo buljiti u njih ko tele u šarena vrata već im reći kako se zapravo osjećamo. Možemo voljeti i svoje prijatelje i sebe tako što ćemo pokazati da ne želimo biti dio njihove drame. Ne moraju se te dvije stvari međusobno isključivati.

Nisam jedna od onih osoba koja može sjediti i smješkati se i prodavati šarenu lažu pozitive. Kada neko traži moj savjet ne mogu ga lagati i reći da mislim da je nešto sjajno ako zapravo mislim da nije, pa čak i ako mu to baš i neće najbolje leći. Znam da želim da ljudi koji mi najviše znače imaju najbolje moguće mišljenje o meni, zato im zauzvrat dajem isto.

Možda sam blesava, ali mislim da to pokazuje više empatije i saosjećanja nego kada ćutite i gledate kako neko radi nešto što znate da će zažaliti.

Pretpostavljam da bih mogla tetošiti svoju djecu, članove porodice i prijatelje tako što ću im govoriti ono što žele da čuju, ali tako ne bih baš mnogo voljela sebe. Niti bih voljela da se uporno vraćaju meni da dobiju neku potvrdu jer je ne mogu dobiti ni od koga drugog. Naposlijetku, nije li to definicija lažnog prijatelja koji zahtjeva previše?

Ako mi neko traži savjet i ja ga posavjetujem da izabere lakšu opciju, ne kažem mu da se ponaša bezveze ili ga ne podsjetim da zaslužuje više i da to treba i da zahtijeva, mislim da je to zlobno, da ne kažem i neiskreno. Ne kažem da moraju i da poslušaju moj savjet da bismo bili prijatelji; samo kažem da neću prećutati svoje emocije o nečemu u nadi da ćemo očuvati prijateljstvo. Pasivno sjedenje i smješkanje kroz zube dok neko radi nešto za šta znate da im je štetno je recept za zamjeranje, a ja ne želim da zamjeram išta svojim prijateljima.

Nemojte me pogrešno shvatiti, ne govorim o vrijeđanju bilo koga i ne govorim o pogoršavanju situacije koja je već loša. Ako neko tuguje nakon nekog zajeba ne trebate im još vi dodavati so na ranu. Nije poenta u posramljivanju. Takođe ne pričam ni o onim sivim zonama kada jedna osoba radi jednu stvar, druga drugu a obje su u pravu.

Ono o čemu pričam su one direktne, jasne situacije.

Pričam o spašavanju prijatelja od njihove budućnosti time što ćete im dati do znanja da treba da prestanu slati poruke bivšem momku jer slanje devet poruka na koje ne dobiju odgovor ne izgleda dobro. Govorim o tome da nekome kažete da previše kuka i da je to vjerovatno razlog zbog kog u posljednje vrijeme nisu vidjeli neke prijatelje. Govorim o tome da nježno nekome saopštite da ima hrane među zubima ako ste vani u javnosti jer očigledno ne znaju.

Govorim o spasavanju ljudi od budućih nezgoda tako što ćete, dođavola, progovoriti.

Naravno, ugodnije je ne reći drugarici da ima krmelje u oku prije ženskog izlaska ili je navesti da vjeruje da se ne ponaša užasno nakon što popije tri margarite u vašem omiljenom lokalu gdje se loži na konobara i DEFINITIVNO se ponaša užasno nakon tri margarite.

Znam da me je to koštalo nekih prijatelja, ali ja tako funkcionišem. Ne mogu si pomoći. Zauzvrat želim isto, tako da sam sposobna da primim ono što i dajem.

Žene koje se ne plaše da mi kažu takve stvari su one žene koje želim u svom životu. To je jedan od načina na koje se međusobno osnažujemo i ne dopuštamo si da padnemo ispod nivoa našeg potencijala. Svakako bih rađe pustila da se ugase prijateljstva sa ljudima koji ne mogu podnijeti teške razgovore i žele da sve uvijek bude baš bajno. Zadržaću one koji cijene moju iskrenost i vraćaju mi je nazad.

I ovako je dovoljno teško pronaći vrijeme za prijatelje. Stvarno ne vidim poentu ulaganja u površne razgovore u kojima stalno moramo hodati po jajima oko nekoga.

Izvor: Saša Leper / Lola magazin



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button