Potpisivanjem donorskih kartica i pružanjem informacija o prevenciji bubrežne bolesti, kao i prirodi samog oboljenja, u Sarajevu se obilježava Svjetski dan bubrega, javlja Anadolu Agency (AA). Procjenjuje se da 850 miliona ljudi širom svijeta ima od nekih stadijuma hronične bubrežne bolesti.
Hronična bubrežna bolest je uzrok najmanje 2,4 miliona smrti godišnje i sada je na šestom mjestu vodećih uzroka smrti. Rana dijagnoza i prevencija hronične bubrežne bolesti usporavaju progresiju i smanjuju troškove liječenja.
Tim povodom, predstavnici Udruženja ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega u BiH (UNDTBiH) u saradnji s Udruženjem dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, Udruženjem dijaliziranih i transplantiranih bolesnika KS i Donorskom mrežom, na trgu ispred Sarajevske katedrale su organizirali potpisivanje donorskih kartica i pružali informacije o prevenciji bolesti.
Halima Resić, predsjednica UNDTBiH-a i predsjednica Donorske mreže BiH, ukazala je na potrebu finansijske podrške relevantnih institucija.
”Trebamo imati kvalitetne kampanje i finansijsku podršku relevantnih institucija. Donorska mreža ne može godinama raditi na bazi entuzijazma i sigurno da imamo kvalitetne kampanje, da bi i svijest građana, ako ih edcuiramo, ako krenemo od srednjih škola, fakulteta, nefrologa i drugih ljekara, sigurno bi bilo, kako to pokazuju Donorske mreže u Evropi, pomaka u davanju saglasnosti”, rekla je Resić.
Jedan od razloga zbog kojih ne dolazi do transplantacija jeste to što porodica odbija dati saglasnost kada je u pitanju potencijalni donor.
Problema i stanja u državi je svjestan i Elvir Čuzović, koji 19 godina ide na dijalizu.
Čuzović je kazao kako se svake godine obilježava Svjetski dan bubrega i da se pokušava probuditi svijest kod građana.
Podsjetio je na Zakon o transplataciji organa i tkiva u svrhu liječenja i radikalne mjere koje su morale biti poduzete kako bi se zakon usvojio.
”Međutim, taj zakon se ne sprovodi. Klinički i transplatacijski centri ne rade svoj posao. Mi nemamo rezultata“, rekao je Čuzović.
Smatra kako su pacijenti u situaciji da ponovo poduzmu radikalne mjere kako bi došlo do promjena.
Upitan kakav je život na dijalizi, Čuzović je kazao kako je stanje kao u zatvoru, jer oboljela osoba po nekoliko sati dnevno provede prikopčana na aparat.
”Ja ne mogu zamisliti da odem negdje. Ja sam sad žedan, ne smijem se vode napiti. Kakav je to život? I zamislite tako 19-20 godina. To je katastrofa, ali nema niko sluha“, rekao je Čuzović, koji je dodao kako postoje i pacijenti koji duže od 30 godina idu na dijalizu.
Ukazao je na brojne apele i pozive u pomoć za liječenje ljudi u inostranstvu.
Za njega bi transplatacija bila najbolje rješenje, ali se on više i ne nada da će biti obavljena u Bosni i Hercegovini.
“Već 3,5 godine sam preko Otvorene mreže na listi u Francuskoj. Mada sam i tu više izgubio nadu. Došao sam do jednog zida, izgubio sam nadu. Nema poziva, nažalost. Organizam svaki dan propada. Iz dana u dan ste sve u težoj situaciji. Sve što ste duže na dijalizi, sve su manje šanse da možete uraditi transplataciju”, rekao je Čuzović.
Prema riječima predsjednika Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH Tomislava Žuljevića, važno je raditi na prevenciji bolesti koja podrazumijeva tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu i zdrav način života.
Dodao je kako se na dijalizi trenutno nalazi oko 2.000 ljudi.
”Imamo malo transplantacija, puno smrtnih slučajeva. U BiH umre 400 ljudi na dijalizi svake godine. Radimo na promociji donacije i transplantacije organa, pokušavamo animirati javnost i podići svijest u javnosti kada je riječ o darivanju organa kako bismo spasili živote“, rekao je Žuljević.
Dodao je kako je dijaliza najskuplji način liječenja i transplantacija je ta koja vraća čovjeka u život. Smatra kako je situacija s transplatacijama tragična.
”Da nema UKC Tuzla, mi bismo bili iza Zimbabvea kada je u pitanju transplatacija, jer Sarajevo ne radi transplantacije“, rekao je Žuljević.
Dodao je kako bi trebalo obići kliničke centre u Federaciji BiH i nadležne osobe pitati zašto se tu ne rade transplantacije. Ukazao je kako je situacija u Hrvatskoj mnogo bolja kada je riječ o transplantacijama.
Upitan kakva je svijest kod građana u BiH kada je riječ o doniranju organa, Žuljević je kazao kako ne treba zaboraviti da je 20 puta veća šansa da će trebati organ, nego da ćemo sami biti donator.
“Imamo skoro 50.000 potpisanih donorskih kartica i radimo na tome. Svijest je puno viša nego prije pet godina kada smo počeli ovu priču”, rekao je Žuljević.
