Kolumne

Kolumna: Štela za tuđi život!













„Sanjin Sejfić je uhapšen i nalazi se u rukama srpske policije!“.

Ova vijest objavljena je jutros i posljedica je šokantne istine da su zbog njegove sumanute vožnje dvije  studentice, Selma Agić i Edita Malkoč, izgubile život na pješakom prelazu u Sarajevu. Sve se  i prije tog hapšenja prelilo u nezapamćene i opravdane, osude i proteste na mjestu tragedije s pitanjem – Ko je sljedeći; Ja sam sljedeći!!

Uslijedili su i zahtjeve za preispitivanje odgovornosti policije i smjene najodgovornijih. Opravdano i s razlogom jer se već desetak sati nakon nesreće saznalo kako je Sejfić napustio zemlju i pobjegao u Srbiju.  Kako se to moglo dogoditi?!  Posebno ako se zna da je „policija šest sati prije toga znala njegov identitet“ i da su javnosti poručili „da sve policijske agencije tragaju za Sefićem”. Dužni su nam odgovoriti kako se bjegunac, pored tolike hajke, ipak dočepao susjedne države?

Vjerovatno da u ovom grmu i leži zec. Naravno može se slobodno reći da nijedna policije nigdje ni uvijek nije  savršena, da ima svojih svijetlih trenutaka i padova… Ali imati snimke nadzornih kamera koje prikazuju  njegovo jurcanje na više raskrsnica, nije nikakva preporuka policiji. Znači, da su htjeli mogli su ga lijepo  „skinuti“ s ceste…I do tragedije ne bi ni došlo. Ali pošto naša policija dobro zna i ko jurca ulicama od kriminalaca, tatinih kćeri i sinova, uticajnih ljudi i bogataša do biznismena svih fela,  znaju da njihove prijave, često, ne piju vode. Zato plaćamo mi obični smrtnici koji smo nekada i zbog dobrog razloga, nagazili malo jače papučicu za gas… I tako sve više postajemo država nejednakosti i nesloboda, što je sama po sebi druga, teška priča.

Ako ima nešto dobro u ovoj nesreći onda je  činjenica da se naš narod počeo ponovo buditi iz letargije i tražiti odgovornost onih koje su izabrale. Tražiti da ih zaštite od huligana i mangupa iz redova onih nedodirljivih, jer ovo sve više postaje država onih koji misle da se novcem (čije porijeklo je diskutabilno) može kupiti ama baš sve od statusa u društvu i mjesta u društvenoj hijerarhiji, progurati se u politiku (jer tamo je najbolje) zbog imuniteta kako bi postali još nedodirljiviji. I što je najžalosnije može se kupiti i novi status zbog uništenih života!!

Eto, to je nama „naša borba“ dala; da imamo štele ne više za položeni ispit ili posao, nego i za tuđi život. Mislite, sad držati lekcije je kasno jer dva života su ugašena!? Da,njihovi najmiliji najbolje znaju kako im je. Jednostavno ih – nema. Bukvalno su zbrisane s lica zemljle!! Nikakva utjeha neće biti ni  Sejfićeva ekstradicija u Bosnu i Hercegovinu, niti godine koje će provesti u zatvoru, gdje će zbog „dobrog vladanja“ odslužiti dvije trećine. Jer mi smo eto u ovoj demokratiji postali „humano društvo“. Humano za što – huligane i hohštaplere svih fela koji nam kroje život od onih s vrha države pa do dole.

Neki je đavo ušao među ljude, više se ni komšije ne pozdravljaju kao nekad, prijatelji se rijetko posjećuju, otuđili smo se… Možda razloge treba tražiti i u odnosu roditelja i djece, institucijama, poredati stvari onako kako nauka ali i običaji nalažu. Jer ni ja, a sigurna sam ni vi ne žellite da budete sljedeći u nekom sumanutom jurcanju nabildanih i nadrogiranih nedodirljivih „izdanaka“ našeg savremenog društva ili bilo kom drugom izgredu. Želim da budem slobodan čovjek ove zemlje. Jest, malo sutra…

Završiću  riječima koje je napisao oskarovac  Danis Tanovića na  svom  profilu: “ludaci za volanom gaze, manijaci sa bejzbol palicama ubijaju, fasade padaju na prolaznike, a njima je najveći problem pozorišna predstava koju nisu ni pogledali, jer u pozorište ne zalaze…“

Da zalaze ti naši vajni vlastodršci možda bi malo „omekšali“ svoje duše za patnje i boli, ali i sreću običnog čovjeka u ovoj zemlji.

 

(Piše: Biljana S.Tomić)

 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button