Obilježavanje nesrpskog stanovništva bijelim trakama u Prijedoru nije bio početak zločina, ubistava, mučenja i progona. Sve to još ranije se počelo dešavati, ali su bijele trake bile vrhunac zločinačkih namjera.
Krajem aprila 1992. godine SDS je uz pomoć paravojnih formacija i JNA izveo klasični vojni puč i preuzeo vlast u Prijedoru. Samo nekoliko dana poslije počeli su i prvi masovni zločini, a kraj maja i definitivno je označio početak krvavog prijedorskog ljeta 1992. godine.
“Masovnije obilježavanje Dana bijelih traka započelo je 2012. godine prvenstveno zahvaljujući aktivistima koji djeluju u Prijedoru svih ovih godina. Mada ne trebamo izgubiti iz vida da se i ranije govorilo o bijelim trakama kao simbolu diskriminacije nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru 1992. godine. Tu prije svega mislim na knjige koje su objavili preživjeli svjedoci, ali i na svjedočenja preživjelih u MKSJ u nekoliko predmeta vođenih pred tim sudom”, ističe u razgovoru za Klix.ba historičar Jasmin Medić.
Lokalna vlast u Prijedoru nikada nije podržala obilježavanje Dana bijelih traka, a kakav je ukupni odnos vlasti dovoljno govori odbijanje davanja saglasnosti za izgradnju spomen-obilježja ubijenoj djeci Prijedora.
Podsjećamo, od kraja maja do kraja augusta 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena. Ukupno je tokom agresije na BiH tokom rata u Prijedoru ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.
“Bijela traka treba predstavljati simbol genocida počinjenog u Prijedoru. Početak obilježavanja Dana bijelih traka skrenuo je i pažnju u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine na razmjere zločina počinjenog na tom području. I tu je poseban značaj ovog simbola. Ono što je pogrešno, a ujedno i nedopustivo jeste ‘Bijele trake’, odnosno godišnjicu, 31. maja, nazivati početkom genocida. Genocid u Prijedoru započeo je znatno ranije. Do 31. maja 1992. godine izvršeni su napadi na bošnjačke i hrvatske dijelove Prijedora i osnovani su koncentracioni logori. Dakle, do 31. maja 1992. godine ubijeno je stotine bošnjačkih i hrvatskih civila”, naglašava Medić.
Bez suočavanja s prošlošću i bez građenja kulture sjećanja teško je očekivati korak naprijed ka građenju nekog pravednijeg društva, smatraju žrtve. A jedan od koraka koji trebaju učiniti lokalne vlasti u Prijedoru je i dozvola za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora i okoline. Međutim, ne samo da se ne dozvoljava izgradnja spomenika, već određeni lokalni mediji ne dozvoljavaju ni objavljivanje imena ubijene djece.
Uprkos svemu, Dan bijelih traka je nešto što je prepoznato kao važan simbol koji treba podsjećati na monstruozna ubistva i stradanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru i okolini. Bijele trake su simbol koji je 1992. godine vodio u smrt, iako bijelo označava mir.
