“Ne bih mogla reći da je u Novom Sadu ‘sve po starom’. Nije, nažalost, pamtim mnogo bolje vrijeme, ljepše i mirnije ulice, nasmijanije ljude… Daleko od toga da je to nespasivo, ali je teže vratiti se na staro nego ponovo početi. Novi Sad zaslužuje mnogo više”, istakla je Jelena na početku našeg razgovora.
Jelena se u politiku uključila kao savjetnica predsjednika pokrajinske vlade Vojvodine Bojana Pajtića, a trenutno radi kao poslanica u Skupštini Vojvodine. Naglašava da nikada nije imala političkih ambicija, već da se u cijeli projekat uključila radi pomoći ugroženim životinjama.
“Nisam imala političkih ambicija kada sam ušla u sve ovo. Moja želja je bila da na bilo koji način doprinesem rješavanju problema napuštenih životinja, čime sam se do tada bavila sama, kao mnogi ljudi koje poznajem. Igrom slučaja, porodično smo poznavali Bojana Pajtića, njegova supruga je bila anesteziolog na mojoj operaciji. Pitala sam ga, ponudio mi je mjesto savjetnice i rekao: ‘Vidjet ćeš koliko ćeš se dobro osjećati na kraju dana kad shvatiš da imaš rezultat’. Tako je i bilo. Taj osjećaj da možeš nešto promijeniti me je i zadržao u politici”, naglašava Jelena.
Ona ističe kako se kroz politiku dosta stvari može promijeniti, ali i dosta toga onemogućiti.
“Kad se promijenila vlast, projekat ‘Pet friendly Vojvodina’, koji smo radili, naišao je na otpor i usporavanje, jer je u pitanju druga politička stranka. Tada sam shvatila da je teško mijenjati stvari bez politike, ali i da je teško mijenjati stvari zbog politike”, kazala je naša sagovornica.
Jelena kao rediteljica prati i umjetnost u svim zemljama bivše Jugoslavije, te je uprkos kiču i šundu ohrabrena da će na površinu uvijek isploviti prave vrijednosti.
“Posebno pratim pozorišnu i muzičku scenu i veoma sam ohrabrena. Samo što kič i prostakluk nažalost odgovaraju većini opcija koje su na vlasti u nekim od republika. To je svojevrsna anestezija u stilu stare politike ’hljeba i igara’”, naglašava.
Na pitanje da li joj je popularnost Đorđa Balaševića smetala i kako je bilo odrastati uz slavu njenog oca, u šali ističe kako je najveća smetnja bilo prezime, jer u školi profesori pitaju s početka dnevnika.
“Mislim da smo zahvaljujući prirodi posla našeg oca brže sazreli. Mnogo ranije se upoznaš sa nekim vrlo čestim osobinama kod ljudi, kao što su plemenitost, stid, ljubaznost, i s druge strane licemjerje, malicioznost… Međutim, nikad mi neće dosaditi slušati od nepoznatih ljudi koliko su im drage i važne tatine pjesme. Meni lično tatina najdraža pjesma je ‘Uspavanka za dečaka’, to je za mene vanvremenska alegorija odnosa roditelja i djeteta. Ja sam jedan od najvećih tatinih fanova i ova pjesma mi je posebno draga i važna”, istakla je u razgovoru Jelena Balašević.
Izvor: klix.ba
