Prošle su 24 godine od oružanog incidenta na Brčanskoj Malti u Tuzli, koji je u kasnijim tumačenjima dobio naziv Tuzlanska kolona. Riječ je o oružanom sukobu koji se dogodio 15. maja 1992. godine između snaga 92. motorizovane brigade JNA, te rezervista i dobrovoljaca iz Srbije i pripadnika bh. policije, Teritorijalne odbrane što je rezultiralo pogibijom 49 vojnika na srpskoj i četiri na bh. strani. I danas ovaj incident je predmet različitih tumačenja i špekulacija u zemlji, posebno entitetima. Dok se u Federaciji obilježava kao prva velika pobjeda u ratu, dotle se u RS-u i Srbiji tumači kao podmukli ratni zločin.
Ono što ova bitka uglavnom ima zajedničko sa okupiranjem svih bh. gradova od strane JNA i srbijanskih paravojnih formacija i dobrovoljaca je u tome što je vojska napuštajući kasarne nosila sa sobom svo svoje naoružanje, između ostalog i Teritorijalne odbrane, iako na to nije imala pravo. S tim činom gradovi su pljačkani i rušeni, a njeni građani postajale njihove žrtve i taoci. Riječju ono što srpska politika na čelu sa Slobodanom Miloševićem nije uspjela u SFRJ “olako obećanom brzinom” i pokušajem uvođenja vojne diktature, učinila je JNA povlačeći se naročito iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bilo je to vrijeme kada je JNA svoju petokraku zamijenila – kokardom. Izgleda vrlo jednostavno i uprošteno, ali suština je ista. Jer, onog trenutka kada je bivši premijer SFRJ Ante Marković podnio ostavku zbog državnog budžeta koji je 80 odsto odlazio na vojsku, a Bogić Bogićević kao bh. član Predsjedništva stavio veto na uvođenje vojne uprave slijed događaja vodio je ka – ratu.
Naravno, ljudi su se u čudu pitali kako nas “naša JNA, Titova armija”, mogu napadati. To je bilo za neupućene, jugonostalgičare i romantičare. Čak smo i vjerovali da će se rat završiti u nekoliko dana. Zablude smo teško platili. U Tuzli najveća žrtva Tuzlanske kolone bio je Ilija Jurišić. Nekoliko suđenja, zatvor i konačno oslobađajuća presuda i poslije četvrt vijeka, to je i dalje izvor političkih tenzija. Sama bitka je kamen spoticanja u odnosima između dvije susjedne države i uvijek nanovo izvor političkih potkusurivanja, posebno u predizborno vrijeme. Dok jedni slave, drugi optužuju.
Međutim, bez obzira na sve, činjenica je da Tuzlaci svake godine obilježavaju 15. maj kao svoj dan i dan u kojem je ne samo odbranjena Tuzla, nego i cijela Bosna i Hercegovina.
Preporučujemo da poslušate snimku tadašnjeg predsjednika opštine Tuzla Selima Bešlagića, kao svjedoka i sudionika događaja prije početka rata u Tuzli i danas nakon 24 godine od Tuzlanske kolone.
U ekskluzivnom intervjuu koji smo obavili sa nekadašnjim načelnikom Tuzle Selimom Bešlagićem, pitali smo ga kako s kakvim osjećanjem danas dočekuje ovaj dan?
Pripremili: B.S.Tomić
Vedran Mitrić
Narodno oružje
Starije generacije koje su služile vojsku u bivšoj JNA, u nekadašnjoj SFRJ, vrlo dobro sjećaju se dana, čak i sata, kada bi završili služenje vojnog roka – skinuli bi vojnu uniformu, parkirali vojni kamion ili neko drugo prevozno sredstvo koje su vozili ili za njega bili zaduženi, ostavili pušku, automat ili mitraljez koji su dužili, obukli civilno odijelo, sjeli u sredstvo javnog prevoza i otišli kući. Da je bilo ko od nas pokušao napustiti kasarnu s vojnom opremom ili naoružanjem, na njega bi bilo pucano. Zašto? Zato što je to oružje pripadalo narodu (po kojem je tadašnja armija i dobila ime), a pripadnicima vojske je samo dato na korištenje tokom vojne službe.
