Bh. grad rekorder po broju “second hand” radnji: Redovne mušterije su i advokatice i doktorice

U Doboju trenutno postoji 35 “second hand” radnji.– Ima jedna banka, sve žene iz te banke kupuju kod mene, samo što neće reći da je kupila u radnji polovne robe, nego da je donijela tetka iz Njemačke. Njima idu kožne čizme, bunde, sada ide nešto markirano, njima se mora odvojiti tašna i tako te stvari jer one su malo “jače”, mada ja više volim kada mi dođe prosječan građanin kao i ja – priča Amela Huskić, vlasnica jedne ovakve radnje.

Prva radnja polovne robe u Doboju otvorena je 2002. godine, svake naredne je otvarana još po jedna, a prava ekspanzija “polovnjaka” uslijedila je nakon katastrofalnih poplava 2014. godine. Od tada se, prema podacima ovdašnjeg Zanatsko-preduzetničkog udruženja, sve više zatvaraju butici sa standardnom robom, a sve više je second hand radnji, pa ih je 2015. otvoreno čak jedanaest.

Za marku, dvije, tri u njima se može kupiti odjeća, obuća, ali i tehnička roba, namještaj, alat, a upravo cijena, ali i kvalitet su razlozi zbog kojih sve više Dobojlija pazari u ovim radnjama.

– Kupujem majice, hlače, trenerke, šta nađem. Obična majica, najobičnija, u trgovinama je pet KM, a ovdje je marka. Kvalitetnije je – kaže jedna stanovnica Doboja za Nezavisne dok u naselju Poljice obilazi radnje s polovnom robom.

– Kupujem brusilice, bušilice, tako to. Može se potrefiti dobra stvar, baš sam prije tri-četiri godine kupio jednu brusilicu i nije još izgorjela. Ipak u “polovnjaku” ima markiranih, dobrih stvari – navodi Pero Jovanović.

– U radnju mi dolaze kupci čak i iz Hrvatske – pohvalila se radnica jednog “polovnjaka”, koja je u vrijeme posjete novinara usluživala dvije djevojke koje su se čak iz Bijeljine zaputile u Doboj da obnove garderobu.

– Sada će sezona za djecu, pa će većinom tražiti dukseve, hlače, majice, rance – dodala je radnica, ali nije htjela otkriti odakle stiže roba koja se nudi.

– U second hand radnjama kupujem jer nemam para da kupim nešto novo – žali se Vinko Predojević.

Nije mu problem što je odjeću koju kupuje neko već nosio, a kada ima priliku, kaže, pazari i tehničku robu.

– Nema se para, moramo tako. Kupio sam u “polovnjaku” frižider i veš-mašinu i još rade. Kupovao sam i novi, ali jedva sastavi garanciju – ispričao je Predojević, koji je redovna mušterija u ovim radnjama.

Za Doboj je puno 35 “polovnjaka”, kažu pojedini vlasnici, jer građani nemaju novca ni za tu robu, a zašto se trgovci odlučuju za promet polovne robe iako su nameti za sve isti, nije jasno ni u esnafskom udruženju.

– Često se i mi pitamo da li sve to prolazi kroz legalne tokove oporezivanja kod uvoza i kojim to tokovima sve dolazi, mi to ne možemo da kontrolišemo, ali očigledno da nešto postoji, neki razlog postoji da je sve veći broj takvih radnji – izjavio je Radomir Božičković, predsjednik Zanatsko-preduzetničkog udruženja.