BiHVijesti

Za i protiv doživotnog zatvora za brutalna ubistva u BiH













Bosna i Hercegovina mora prestati biti “Eldorado” za kriminalce, rekao je ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, najavljujući pooštravanje kazni za najbrutalnije izvršena krivična djela nakon ubistva devetnaestogodišnje Mostarke Lane Bijedić.

Mediji u Bosni i Hercegovini i regiji prenijeli su da se radi o najavi novog “Laninog zakona”, po uzoru na “Tijanin zakon” koji je usvojen u Srbiji, gdje je uvedena doživotna kazna zatvora bez mogućnosti pomilovanja za teška krivična djela izvršena nad maloljetnicima, trudnicama i nemoćnim licima. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić slično ga je opisao kao Grubeša, rekavši da će njime “država pregaziti kriminalce”.

Iako bh. ministar pravde nije konkretno govorio o uvođenju doživotne kazne zatvora, ostavivši takvu analizu, kako je naveo, grupi stručnjaka koja je oformljena, pooštravanje kazne značilo bi upravo to, jer je sada maksimalna sankcija za najteža krivična djela 45 godina zatvora. Upit o tome Al Jazeera je uputila Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, ali do objave teksta nismo dobili odgovore.

Serija teških i brutalnih ubistava

Međutim, stručnjaci s kojima smo razgovarali podijeljeni su po pitanju ovako rigorozne kaznene politike. Kritičari smatraju da se radi o populističkim najavama te objašnjavaju da svrha kazne nije odmazda već resocijalizacija. Za prevenciju ovakvih brutalnih djela, dodaju, više bi značilo pronalaženje, hapšenje i procesuiranje počinitelja, što bi bila poruka da zločin neće proći nekažnjeno. S druge strane, ističu da su kazne dugotrajnog zatvora od 21 do 45 godina, koje su predviđene trenutnim krivičnim zakonima u bh. entitetima, Brčko distriktu i državi Bosni i Hercegovini, dovoljne.

Međutim, Grubeša je rekao da se slaže da je kaznena politika i do sada bila dobra, ali da su sudovi obično donosili presude koje su bile bliže zakonskom minimumu nego maksimumu.

“Da li maksimalnu kaznu zatvora za krivično djelo ubistva sudovi izriču pitanje je koje se može procjenjivati u okviru svakog pojedinačnog pravosnažnog predmeta za krivično djelo ubistva. U sudskoj praksi zabilježeni su slučajevi u kojima su sudovi za krivčna djela ubistva izricali kazne u rasponu od pet do 45 godina zatvora”, objašnjava Šeila Heljić, predsjednica Udruženja tužitelja entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.

Ona navodi primjer nekoliko osuđenika za brutalna ubistva u Bosni i Hercegovini kojima je presuđena dugotrajna kazna zatvora. Među njima je Izudin Tahirović, koji je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina za ubistvo Mirze Raščića na sarajevskom stadionu Grbavica 2015. godine: zatim Muhamed Mahmić, kojem je Kantonalni sud u Zenici dosudio 17 godina zatvora za ubistvo tetke; Damir Crnjanin, koji je, zbog trostrukog ubistva tetke, tetka i rodice u Beogradu, osuđen na 30 godina zatvora na Kantonalnom sudu u Sarajevu; Muamer Topalović osuđen je na 35 godina zatvora za ubistvo tri člana povratničke porodice Anđelić kod Konjica; za slučaj brutalnog ubistva Arnele Đogić iz Olova je Avdiji Selimoviću i Murizu Brkiću izrečena kazna od po 45 godina zatvora.

“Sudovi su, kao što je propisano zakonom, dužni učinitelju krivičnog djela odmjeriti krivične okolnosti i odrediti kaznu. Dakle, kada se radi o maksimalnim kaznama, ne možemo tu generalizirati”, objašnjava Heljić i dodaje da ovo nije prvi prijedlog političkih zvaničnika o pooštravanju zakona, a takve inicijative predlagali su zastupnici u parlamentima u entitetima.

Svrha je resocijalizacija, a ne da odmazda

“Takvi prijedlozi pretpostavljaju već da je ozbiljno istražen i analizairan naš postojeći pravni okvir i da je utvrđeno nakon te neke analize da isti nije zadovoljavajući, pa se daju takvi prijedlozi.”

Tatjana Savić, advokatica iz Bijeljine, ističe da u bh. entitetu Republika Srpska postoji prijedlog izmjene krivičnog zakonika kojim bi se uvela kazna doživotnog zatvora za krivična djela za koja je do sada bila propisana kazna dugotrajnog zatvora.

“Međutim, lično smatram da je kaznena politika adekvatna, jer 45 godina je zaista dovoljno propisana oštra kazna za izricanje. Sama zaprijećena kazna doživotnog zatvora nije dovoljna preventiva da bi se spriječilo izvršenje takvih krivičnih djela. Ono što se pokazalo kroz brojna istraživanja na svjetskom nivou jeste da je činjenica da će određena osoba biti uhvaćena, da će joj biti suđeno i da će dobiti kaznu mnogo bolja preventiva od same zapriječene kazne. Postavlja se pitanje efikasnosti naših istražnih organa, da zaista nađu izvršioce i da oni budu procesuirani.”

Prema riječima Savić, doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja ne ostavlja osobi motiv da postane bolji čovjek, jer će, bez obzira na sve, ostati cijeli život u zatvoru. Svrha kazne je, dodaje, resocijalizacija, a ne da odmazda.

“Da se stvori mogućnost da ta osoba ponovo postane član zajednice. Međutim, ako nekog ostavite bez te mogućnosti, taj neko neće sigurno imati motiva da se u samom zatvoru poboljša, i to su često osobe koje u zatvoru izazivaju incidente tokom izvršenja kazne. Ako se dugotrajni zatvor izrekne osobi koja ima 21 godinu i ako se primjeni 45 godina kao kazna, onda to znači da će ta osoba imati 66 godina na kraju izvršenja kazne, to je skoro kao doživotna.”

BiH je neophodan ‘Tijanin zakon’

Za Kenana Ademovića, advokata iz Sarajeva, krivično-pravne sankcije nisu male, ali se postavlja pitanje, dodaje, da li pravosuđe te kazne koristi ili zašto uvijek ide ispod tog minumima, misleći da će se resocijalizacijom napraviti pomak. Prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina treba imati doživotnu kaznu za najbrutalnija krivična djela, kao što Srbija ima “Tijanin zakon”.

“Naravno, imamo povratnike u krivična djela, a to se dešava najviše u slučaju sitnih krađa i razbojništva. U nekom prosjeku, kolokvijalno rečeno, ako neko jedanput ukrade, od njih 10, osam će se vratiti. To nije slučaj s krivičnim djelima ubistva, pošto smo vidjeli da se u posljednje vrijeme desilo nekoliko takvih slučajeva. To je u vrlo malim procentima, ali možda bi upravo trebalo pooštriti pravno-krivične sankcije i mislim da bi to bila jedna od mjera preventivnog djelovanja na sve ostale eventualne učinioce krivičnih djela, da shvate da to ne trebaju raditi.”

Tatjana Savić smatra da se radi o populističkim najavama političara, jer se takva mjera nije pokazala kao potrebna ni na osnovu kriminaliteta, ni pravosuđa. S druge strane, Šeila Heljić zaključuje da bi takve mjere bile preuranjene.

“Mi, na osnovu trenutnih slučajeva, koji su sad aktuelni, i svih emocija koje ti slučajevi izazivaju, ne možemo dati zaključak da li je kaznena politika blaga ili ne, ali mislim da će struka svakako argumentirano morati dati odgovore na sve te postavljene incijative za pooštravanje kaznene politike.”

Izvor: Al Jazeera



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button