Farida je gledala kako joj odvode oca, a onda postala vlasništvo ISIS-a
Do sredine 2014. godine Farida je živjela s roditeljima i četiri brata u malom jezidskom selu Kocho. Išla je u školu i učila voziti auto. U slobodno vrijeme družila se s prijateljicama i brinula o obiteljskom vrtu. Obožavala je listati modne časopise i prilično često mijenjala je frizuru. “Moja obitelj živjela je u prizemnici koja je imala pet prostorija: kuhinju, dnevnu sobu i tri spavaće sobe – roditeljsku, sobu moje braće i moju sobu. Kao jedino žensko dijete u obitelji imala sam pravo na svoje malo carstvo. Unatoč tome, često sam žalila što nemam sestru s kojom bih dijelila sobu. Zbog toga sam često u goste pozivala svoje prijateljice”, piše Farida.
Tata ju je naučio rukovati kalašnjikovom
U susjednom selu uglavnom su živjeli muslimanski Arapi koji su, za razliku od Jezida, imali drugačije životne navike, tradiciju i običaje. Jezidi su kurdska religijska zajednica, čija je središnja religijska figura anđeo Melek Taus, kojega muslimani smatraju vragom. Farida je tijekom jednog razgovora djeda upitala zbog čega. “Djed mi je odgovorio da je to posljedica jednog davnog nesporazuma. Nakon što je Bog stvorio ljude i Zemlju, naredio je svim anđelima da se poklone prvom čovjeku Adamu. To su učinili svi osim anđela Meleka Tausa”, objasnio joj je djed. Djed joj je objasnio kako se anđeo nije htio klanjati nikome drugome osim Bogu.
Farida je sa 15 godina naučila rukovati kalašnjikovom. Jezidi su smatrali kako svaki član obitelji mora znati odbraniti svoj dom i posjed. Otac joj je u vrtu pokazao kako da se namjesti za rukovanje puškom AK-47. “Pomakni lijevu nogu unaprijed i desnu ruku postavi iza okidača. S lijevom rukom usmjeri cijev”, rekao je otac. Na kraju predavanja zaključio je kako je Farida prilično talentirana. Otac je držao tri puške u drvenom kovčegu koji se nalazio u roditeljskoj spavaćoj sobi. Jednu je otac dobio u vojsci, a ostale dvije kupio je na lokalnoj tržnici.
Dan kada su ISIS-ovci upali u selo
“Kada skupim dovoljno novca kupit ću svakom članu obitelji jedan kalašnjikov, tako da u slučaju opasnosti svi imamo po jednu pušku”, objasnio je. Farida nije znala o čemu tata govori. Vjerovala je kako je tata samo želi zaštititi od razbojnika koji pljačkaju kuće. Ono što će se dogoditi nekoliko godina kasnije, tada je Faridi bilo potpuno nezamislivo. Nikada neće zaboraviti 15. august 2014. godine, dan kada je ugledala pripadnike ISIS-a kako ulaze u njezino selo. “U Kocho je ušlo 13 velikih bijelih vozila u kojima su bili teroristi odjeveni u crno. Uhvatila me panika. Otrčala sam do tate kako bih mu javila što se događa. Vikala sam mu kako dolaze. Oni dolaze”.
Teroristi su mještanima naredili da se okupe u lokalnoj školi. Bilo je podne. “Rekli su nam da iz kuće ponesemo sve vrijednosti: novac, zlato, mobitele, osobne dokumente i bankovne kartice”. Faridina obitelj je poslušala naređenje i krenula prema školi. Na krovu zgrade već je visjela crna zastava ISIS-a. Vojnici su muškarcima naredili da ostanu na stubištu, a žene i djecu potjerali su na drugi kat zgrade. “Pogledala sam prema tati. Uputio mi je jako tužan pogled. To je bio naš posljednji susret koji nikada neću zaboraviti”, prisjeća se Farida. S prozora je promatrala teroriste kako muškarce guraju u vozila i odvoze u različitim smjerovima. Za nekoliko minuta začula je pucnjeve.
‘Od sada ste naše vlasništvo. Imate samo nas’
Faridina mama se okrenula prema jednom ISIS-ovcu koji je nadgledao žene i djecu te povikala: “Pa vi ih ubijate! Pucate u njih!”. Naoružani vojnik joj je odgovorio: “Vaši muškarci su psi”. ISIS-ovci su izdali novo naređenje. Sve djevojke moraju ući u autobuse. Farida je tada ležala u majčinom krilu. Jedan vojnik ju je otrgnuo od mame i naredio joj da se pridruži koloni. “Djevojke su bile prestravljene. Neke od njih su pokušale glavama razbiti prozore autobusa kako bi iskočile ili umrle. Mislim da bi u tom trenutku radije bile mrtve nego ostale u autobusu. Plakale smo cijelo vrijeme puta”.
Za nekoliko sati autobus je stigao u Mosul, koji je tada, piše, djelovao kao grad duhova. U njemu je bilo mnoštvo barikada i crnih ISIS-ovih zastava. Teroristi su jezidske djevojke zatočili u jednu ogromnu kuću u kojoj se već nalazilo mnogo zarobljenica. Kuću je nadziralo dvadesetak vojnika koji su ih prisilili da gledaju snimke masakra u Faridinom rodnom selu. Farida, koja je inače bolovala od epilepsije, u tom je trenutku doživjela epileptični napad. Vojnici su joj zaprijetili da će je ubiti ukoliko se to ponovi. “Od sada ste same na svijetu. Imate samo nas. Vi ste od sada naše vlasništvo”, vikali su teroristi.
Nisu znale što je silovanje
Djevojke su im postale seksualne robinje. Nakon nekoliko dana premještene su u Raqqu, sirijski grad koji ISIS-ovci smatraju svojim glavnim gradom. Ovoga puta djevojke su bile zatočeneu kući s jednim prozorom. Njihov zatvor bio je okružen žicama kroz koje je bila provedena struja. Tek su sljedećeg dana dobile prvi obrok: sendvič sa sirom i bocu vode. Ubrzo su u kuću uletjeli ISIS-ovci. Farida je prepoznala irački, sirijski i egipatski dijalekt. Jedan od vojnika djevojkama je naredio da se okupe u sredini sobe. “Mi smo ga ignorirale, odnosno nismo ozbiljno shvatile ovu zapovijed. Zbog toga su nas teroristi odvukli do središta sobe i brutalno isprebijali”, piše Farida u svojoj knjizi.
Jedan od terorista je upitao: “Jeste li sve djevice”. Drugi je prišao Faridi. Naredio joj je da otvori usta kako bi joj pregledao zube. Farida se od šoka srušila na pod. “Kučko”, poviknuo je. Udarao ju je sve dok nije doživjela još jedan epileptični napad. Svaka djevojka je kraj sebe imala lavor i malo vode. Međutim, niti jedna se nije htjela prati. Vjerovale su da će na taj način biti manje atraktivna roba za prodaju. Do tada su već čule da vojnici spominju silovanje, ali nisu imale pojma što znači ta riječ. Farida je s prijateljicom Evin počela planirati bijeg. Teroristi su im ubrzo naredili da se obuku u crnu odjeću, koju su nosile sve žene ISIS-ovaca. Prebacili su ih u novu nastambu.
‘Osramotila sam svoju obitelj’
U kuću je uskoro uletio jedan Libijac koji je odvukao Evin u drugu prostoriju. Farida je čula strašnu vrisku. Shvatila je da Evin proživljava nešto strašno. Odlučila je razbiti jednu bocu i staklom prerezati žile. U pomoć joj je pritekao jedan ISIS-ovac, i kako piše, na njezinu nesreću spasio joj život. Nekoliko dana nakon toga ISIS-ovci su Evin i Faridu predali trgovcu robljem. On ih je smjestio u kuću u kojoj su se već nalazile brojne djevojke, većinom 14-godišnjakinje. Trgovac je uskoro Evin i Faridu prodao Zeyadu, ISIS-ovcu kojeg su zvali Zvijer. Farida je znala što je očekuje. Do tada je već shvatila što je silovanje. Zeyad joj je prišao.
“Ne mogu opisati kako sam se osjećala. Odlučila sam se postaviti iznad cijele ove situacije. Zamislila sam kako lebdim iznad cijele ove situacije i promatram što se događa djevojci koja samo izgleda kao ja. Tješila sam se da sam iznad svega, daleko gore, na mjestu gdje me razbojnik ne može dohvatiti”, objasnila je u knjizi. Ipak, duboko u sebi osjećala se kao da je počinila nešto sramotno, kao da je osramotila svoju obitelj. Neprestano je razmišljala o samoubojstvu. Kasnije se pokušala objesiti, ali ju je Zvijer pronašao i spasio joj život. Za kaznu ju je pretukao električnim kablom.
Pobožni silovatelj
Nekoliko dana nakon toga Evin i Farida su prodane novoj skupini ISIS-ovaca koja se nalazila u jednom pustinjskom kampu. Čelnik ove skupine Faridu je zbog brojnih ozljeda poslao u lokalnu bolnicu, koja je bila pod kontrolom ISIS-ovih pobunjenika. U bolnici je ostala sljedećih 45 dana. Nakon povratka u kamp završila je kod jednog, kako kaže, pobožnog terorista. On se redovito klanjao, a silovanje je doživljavao kao poseban oblik slavljenja Boga. “Stavio bi tepih na pod, kleknuo, neko vrijeme molio i onda bi nas silovao”, prepričava Farida. Terorist je svoje ropkinje prisilio da uče Kur’an napamet. Farida je počela ozbiljno razmišljati o bijegu. S Evin je osmislila plan.
Shvatila je da su vrata kontejnera, u kojemu su bile zatočene, s vanjske strane bila omotana žicom. Farida je uspjela kroz jedan mali prozor dohvatiti žicu i otvoriti vrata. Jedne su se noći, dok su teroristi spavali, sve zatočenice odjenule u crne haljine i pobjegle u noć. Vani je padala kiša pa teroristi nisu mogli čuti njihove korake. “Nakon nekoliko sati hoda naletjele smo na jednu seosku kuću. U njoj je živjela obitelj koja nam je pružila skrovište”. Među njima je bio čovjek koji je djevojkama organizirao transport u jedan izbjeglički kamp u Iraku.
Novi život u Njemačkoj
Tamo je Farida srela svoju tetu, tetka i najmlađeg brata. “Teta mi je rekla kako je sretna što me vidi. Poručila mi je kako sve ostalo nije bitno. Znala sam da govori o silovanju. Složila sam se s njom. Najvažnije je da smo živi. U jednom trenutku ugledala sam svoga 16-godišnjeg brata Serhada. Nije me htio pogledati u oči. Bila sam svjesna kako je i on proživio grozna iskustva”. Nakon nekoliko sedmica u kamp su pristigli njezina mama s dvojicom braće. Obitelj je odlučila imigrirati u Njemačku. Dvije prijateljice, Farida i Erin, u Njemačku su stigle u ljeto 2015. godine, a ubrzo im se pridružio ostatak Faridine obitelji. Naravno, svi osim oca.
‘Oplakala sam oca, moje selo i sebe. Želim nastaviti živjeti’
Na aerodromu su ih dočekali socijalni radnici koji su ih smjestili u jedan mali grad na sjeveru zemlje. “Živim u gradu koji se nalazi svega nekoliko sati leta od Mosula. Ovdje je mir, a tamo je rat. Ljudi misle kako sam sigurno euforična jer živim u Njemačkoj. Moram priznati da se teško navikavam na život ovdje”, piše. Farida u svojoj knjizi piše kako je život u Europi potpuno drukčiji od onoga u Iraku. Morala se naviknuti na novi okus hrane i vode, na mirise i ljude. Farida je vrlo brzo krenula na psihoterapiju.
“Već sam na prvoj terapiji shvatila kako moram pričati o svemu proživljenom, pa čak i kada su detalji jako neugodni. Naposljetku sam počela plakati. Oplakala sam oca, moje selo i sebe. Odlučila sam sve to ostaviti u prošlosti, na neki način se oprostiti o svega što mi se dogodilo. Njemačka Vlada je njezinoj obitelji osigurala zaštitu, a Farida uskoro namjerava upisati studij matematike. “Želim nastaviti živjeti. Neću dopustiti mojim mučiteljima da do kraja unište sve moje snove”, završava Farida.
Izvor: telegram.hr
