BiH

Ivana Marić: Tko nas plaši lavom od papira?

Centralna izborna komisija je raspisala opće izbore koji će se održati prvu nedjelju u oktobru. U istinski demokratskim državama to čak i ne bi bila neka posebna vijest, već više kao servisna informacija o nečemu što se podrazumijeva.

U Bosni i Hercegovini to je najvažnija vijest jer su vladajuće političke stranke pokušale da nam oduzmu čak i pravo da glasamo. To i nije tako iznenađujuće jer su sve tri nacionalne stranke svjesne da neće moći ponoviti izborni uspjeh iz 2018. godine i vrlo je vjerovatno da neke od njih, ako ne i sve, neće biti dio nove vladajuće većine nakon izbora.

U svemu tome se vidi koliko značaj za demokratiju u BiH je odigrao izbor novih članova CIK-a, koji su bili i ostali trn u oko Čoviću i Dodiku. Svojom reakcijom i stalnim prigovorima na izbor novih članova CIK-a, otvaraju prostor za sumnju da su imali veliki utjecaj na prethodni sastav CIK-a. Zašto bi inače predsjednicima političkih stranaka bilo bitno ko sjedi u jednoj nezavisnoj organizaciji za provođenje i nadgledanje izbora? Šta je to prethodni sastav CIK-a radio, što ne radi ovaj? Ono što je vjerovatno je da prethodni sastav CIK-a ne bi raspisao izbore, a to bi pravdali nedostatkom novca. To nam najbolje pokazuje koliko je bitno imati stvarno nezavisne institucije sa članovima koji rade u interesu svih građana, a ne pojedinih stranaka ili njihovih lidera.

Kolektivna (ne)odgovornost

Još jedna bitna novina se desila, a to je da je dr. Suad Arnautović, predsjednik CIK-a zaprijetio da će, ukoliko se ne pronađe novac za izbore, CIK pokrenuti tužbe protiv odgovornih osoba. To je nešto što Bosni i Hercegovini jako nedostaje, pozivanje pojedinaca na dogovornost, umjesto sakrivanja iza kolektivne (ne)odgovornosti. Pravosuđe u BiH jeste u velikoj mjeri upleteno u kriminalnu organizaciju sa politikom, ali to nije opravdanje da se ne traži odgovornost jer još uvijek ima dovoljno profesionalnih i neovisnih ljudi u pravosuđu koji će procesuirati i „velike ribe“, ali se neko mora prvo usuditi da protiv njih pokrene tužbu. Da biste shvatili povezanost nacionalnih stranaka, dovoljno je da pratite trag novca i da vidite kako dijele plijen, tj. novac građana i da vidite da ti novci završavaju na privatnim računima uskog kruga ljudi oko vrha stranke, umjesto da se troše na projekte od interesa za sve građane.

Vladajući politički trojac bi možda i uspio odgoditi ili, što bi oni najviše voljeli, ukinuti izbore ali se desila agresija na Ukrajinu. Problemi u Bosni i Hercegovini su nakon toga dobili na ozbiljnosti. Više to nisu bili neki nebitni političari koji prave haos u svojoj maloj državi, već su to postali proruski igrači koji predstavljaju potencijalnu opasnost za cijelu Evropu pa i šire. Nakon toga su reakcije i sankcije međunarodne zajednice postale brže i strože. Nema više tolerancije i svaka najava opstrukcije i destrukcije odmah biva sankcionirana. Tako je Čović odmah nakon raspisivanja izbora upozoren, od britanskog i američkog ambasadora, da bi mogao da bude sankcioniran ukoliko pokuša blokirati provođenje izbora.

Zadnji voz Bosne i Hercegovine za Evropsku uniju, ne da je već odavno prošao, već su radnici već počeli i šine skidati zbog nekorištenja. Ukoliko pogledate novinske članke od prije 15 godina vidjet ćete da se radi o apsolutno istim igračima i istim taktikama varanja birača. Tu su i Čović i Izetbegović i Dodik i Komšić i mnogi drugi, tu je i priča o blokadi izbora, o majorizaciji Hrvata, o rasturanju države, o nezavisnosti RS-a, tu je i plašenje da će nam drugi narodi nanijeti zlo ako se ne budemo držali zajedno. Sve je apsolutno isto i pred ove izbore. Sve je tu, osim bilo kakvog napretka posebno napretka prema Evropskoj uniji. Opravdanja im ne nedostaje, jedino im nedostaje rješenja ili bar pokušaja pronalaska rješenja.

Gdje su fabrike, gdje su povoljniji uvjeti poslovanja, gdje je podrška malim i srednjim poduzetnicima, gdje je bolja briga za osobe u potrebi, šta je sa obrazovanjem, kulturom, umjetnošću? Patriotizam se pokazuje brigom za građane, i osiguranjem dostojanstvenog i ugodnog života svih građana, a ne samo pojedinaca. Patriotizam se ne dokazuje „oštrim reakcijama“ bez konkretnih poteza i prijetnjama da ćete nekoga udariti po nosu ili prstima. Patriotizam se dokazuje djelima, a ne ispraznom pričom. A toga u Bosni i Hercegovini nema. Vlada koju je vodio Nermin Nikšić je za 4 godine sagradila preko 60 kilometara autoputa, a Vlada koju predvodi Novalić, kojem se sudi za aferu respiratori, je otvorila svega par kilometara za 8 godina.

Zbog svega toga je jako bitno da na izborima dođe do promjena i to prvenstveno nacionalnog trojca, koji podizanjem nacionalnih tenzija pravdaju svoj nerad, pri tome blokirajući svaki napredak. Vrijeme je da na vlast dođu nove stranke ili bar novi ljudi iz starih stranaka, jer nas politika Čovića, Dodika, Izetbegovića i Komšića vodi samo u propast.

Obećanja i zastrašivanja

Često govorimo da u BiH treba uspostaviti građansku državu, pod čime podrazumijevamo da osnovi kriterij bude pravo svakog pojedinca bez obzira ja njegovu nacionalnu pripadnost, državu u kojoj bi jedini kriterij bila sposobnost i želja za općom dobrobiti, a ne spol, nacija, porodica iz koje dolaziš i slično. Međutim, to je teško uspostaviti dok se narodi ne osjećaju sigurno i boje se da će ih onaj drugi preglasati ili uništiti. To je lav od papira kojima nas tri nacionalne stranke plaše, dok iza kulisa jedni drugima pomažu da svako pljačka svoj narod, dijele izborni plijen i prijatelje, supruge i ostalu rodbinu čuvaju na pozicijama i štite od krivične odgovornosti.

Paradoks je da ti isti lideri već 15 godina nisu bili sposobni svojim narodima izboriti ono što im obećavaju, nezavisnost RS-a, treći entitet, unitarnu državu…, a narodi i dalje nasjedaju na njihova isprazna obećanja i zastrašivanja drugim narodima. Bilo bi pošteno da se na narednim izborima ne kandiduje ni Komšić ni Čović, ni Izetbegović ni Dodik, već da političku arenu puste nekim novim ljudima, ne moraju to čak biti ni mladi, već oni koji do sada nisu imali priliku da se pokažu. Ovi su već pokazali svu svoju nesposobnost držeći nas u mjesto 15-20 godina.

Problem Bosne i Hercegovine nije loš Ustav ili loš Izborni zakon, problem BiH su loši i korumpirani političari. U svakom zakonu možete naći prazninu, koju možete zloupotrijebiti ali se pošteni političari trude da zakone upotrebljavaju u najboljem interesu građana, a ne da ga zloupotrebljavaju za lične interese. Zbog toga nam nikakve promjene Ustava ili zakona neće donijeti promjene, jer će oni uvijek pronaći nakon da sve to zloupotrijebe. Promjene u BiH i nastavak razvoja Bosne i Hercegovine može nastupiti samo kada promijenimo ključne igrače, koji sve to blokiraju. Upravo za to postoje i izbori. Iskoristimo svoju priliku i učinimo nešto za sebe i za Bosnu i Hercegovinu.



Izvor
Interview.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button