U gradu u kojem se prostor uglavnom “uređuje” sa kubicima betona, a zelenilo sječe ili “održava” motornim pilama, bakalaureat regionalnog i prostornog planiranja Ervin Dervišević je nezaposlen. Goraždanin koji aktivno govori engleski i francuski jezik, a iza sebe ima nekoliko projekata među kojima je i studija odabira najpovoljnije cestovne veze sa Sarajevom, koju je radio sa grupom autora, jedan je od nekoliko desetina mladih stručnjaka u BiH koji nisu dobili priliku da na djelu pokažu ono što znaju.
Zbog toga se pismom obratio i ministru prostornog uređenja FBiH, Josipu Martiću, pojašnjavajući da već punih pet godina, otkako postoji smjer „Regionalno i prostorno planiranje“ Odsjeka za geografiju, Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, njegovi svršenici na tržištu rada osjećaju diskriminaciju, iako su na papiru deficitaran kadar.
U BiH nema konkursa za posao, posebno u javnoj službi, za stručnjake iz ove oblasti. Dervišević navodi kako se u našoj zemlji školuju tek od 2005. godine, dok u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani ili Skoplju, ovaj kadar se školuje od kraja 70-tih godina prošlog vijeka i velika većina njih posao dobije odmah.
– Država školuje kadar za koji nije objezbjedila ni minimalne uslove da nakon svršenog studija pronađe zaposlenje. Svima je poznato stanje u oblasti prostornog uređenja i urbanizma, jer znamo i ko se bavi planiranjem na svim nivoima u BiH trenutno. Da je država kako treba ovaj kadar bi odmah angažirala i time zavela red u jednom od najvažnijih segmenata, a to je planiranje prostora i zaštita okoline. Već punih pet godina ovi mladi ljudi bore se sa sistemom koji ih je školovao, ali im ne omogućuje i zaposlenje – ističe Dervišević.
Kada je riječ o gradu u kojem živi Dervišević je ranije kritizirao rad nadležnih općinskih službi, koje već dvije decenije od rata provode „pokockavanje i mermerizaciju“ urbanog jezgra Goražda, te činjenicu da grad u urbanističkom pogledu stagnira pošto se urbanizam koristi najviše u svrhu zadovoljenja ličnih interesa pojedinaca i grupa.
– Jezgro grada svedeno je na prostor između plavog i žutog mosta, ostali dijelovi su zapušteni, sve što je zeleno se siječe, „pokockava“ ili mermerizira, a građanima se nude okolni proplanci, šumarci i šume pune mina, gdje mogu udisati svježu havu i popiti termos kafu. Grad je predodređen za potpunu „betonizaciju“. Drveće se siječe ili horti(ne)kulturno obrezuje motornim žagama, pa se ni do danas nije oporavilo – ističe Dervišević.
Angažman mladih stručnjaka iz ove oblasti, pogotovo u gradovima u kojima se gradnja ne planira, već rješava od slučaja do slučaja, posljednja je prilika da se spasi ono što je od korisnog prostora preostalo. Od resornog ministarstva Dervišević, u ime svojih kolega, očekuje podršku za izmjene zakona i pravilnika na svim nivoima vlasti, kako bi nepravedna diskriminacija bila okončana, svršenici regionalnog i prostornog planiranja bili prepoznati na tržištu rada i iskorišteni kao ljudski resurs, koji je na dohvat ruke.
Izvor: avaz