BiH

Amirova priča je šamar svim nacionalistima koji siju mržnju na Balkanu










“Izrodi iz srpskog naroda” spalili su sedmoro članova porodice Amira Reka. Dva dana kasnije, odbivši naređenje da “očisti” selo Bučje, on je spasio 45 Srba. Bilo je to 1992. godina, a on oficir JNA, koji je dezertirao i priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH.

Rat u BiH Amira zatiče u Srbiji, u kojoj je bio kao pripadnik JNA. Školovani oficir odlučuje da dezertira i pređe na bošnjačku teritoriju u Goraždu. U tome mu pomaže kolega, Srbin, Dragan Simić.

– Samo zahvaljujući njemu sada sam živ jer su me na srpskom punktu u Ustiprači namjeravali ubiti zato što sam Bošnjak – govori Amir Reko.

Uspio je da se dokopa teritorije na kojoj postaje zapovjednik brigade, na osnovu svog obrazovanja. Jednog jutra mu kurir raportira kako je u selu Gudelj srpska strana zatvorila ljude u podrum i žive ih spalila. Počinje da izgovara imena stradalih, a među njima su Amirova majka, djed i još petoro članova familije Reko.

Prošlo je je dva dana i on dobija “priliku da se osveti”. Naređenje je glasilo da ode u selo Bučje i “očisti” ga.

On to naređenje odbija. Kada je čuo da je druga jedinica dobila istu zapovijest, odlazi u selo, razgovara s mještanima i obećava im da će ih bezbjedno izvući iz sela, jer im u tom mjestu ne može garantovati bezbijedan boravak. Tako je i bilo. Spasio je Amir tada 45 srpskih duša i na sebe navukao gnjev muslimanske strane, koja je željela da ga ubije.

Odabrao je da tada bude čovjek, što je automatski značilo da je sebi stavio metu na čelo u koju su spremne da pucaju sve strane, ali je uspio da preživi. Za sebe ne smatra da je heroj, smatra da je samo ispravno postupio, rekao je Reko u emisiji “Život priča”.

Za naše društvo on jeste heroj. To naše društvo je jedno jedino, jer svi smo mi po rođenju samo ljudi i svi bi trebalo da čitavog života da se trudimo da to i ostanemo.

Zato Amir treba da bude uzor svima. Čovjek kome su majku živu spalili i koji nikada neće reći da su to uradili Srbi, već “izrodi iz reda srpskog naroda”. Čovjek koji je u najtežem trenutku ostao ČOVJEK. Toga treba da se sjete svi klinci koji odlaze na stadion i uzvikuju nacionalističke parole, dok ih kući čeka mama koja će da im previje huliganske rane.

Toga treba da budu svjesni svi političari kojima nije dosta što su devedesetih zasijali mržnju i napravili pakao na Balkanu, pa sada pred svake izbore podižu tenzije zarad glasova.

Ponoviću još jednom i mogu još sto puta. Amiru su majku živu spalili, a on se nije svetio, on nije mrzio, on je pomogao, on je ostao ČOVJEK. Šta je tvoj razlog da to ne budeš?

Izvor



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button