Virus poskupljenja i virus korone

- in Kolumne

Najavljivali su to i laici, a kamoli stručnajci: dugotrajnost pandemije korone je dobro uzdrmala ekonomiju, privredu i tržište, što se u našim uslovima, uz sramotan podatak o tome da uvozimo 80 posto hrane koju jedemo, iskazuje kroz novi-stari virus – nekontrolisan rast cijena osnovnih životnih namirnica, naftnih derivata i kroz socijalne potrese, koje će osiromašiti ionako siromašne, a vlast ovjeriti kao nekoga ko je, stvarno, zalutao u vremenu i prostoru

POTKRAJ MARTA SAM SE BAVIO temom sličnoj ovoj, ustvrdivši u kolumni da nas tek čekaju problemi s nekontrolisanim rastom cijena i tržišnim prilikama, u kojima će socijalno stanje biti još sumornije. Nije bila nikakva mudrost to predvidjeti, kao što ni osobiti napor nije predstavljalo prognoziranje stanja, u kome će aktuelna vlast pokazati koliko je talentovano nedorasla kontrolisanju tržišnih prilika i, posebno, koliko institucija slobodnog formiranja cijena znači jednu vrstu njenog mafijaško-razbojničkog savezništva s proizvođačima i trgovcima, jer udruženim snagam i nesmetano zavlače ruke u naše džepove.

Nikome od onih od kojih se očekuje da su odgovorni, nije palo u oči da je, recimo, ulje za jelo (suncokret, soja), poskupjelo takoreći preko noći za – ni manje, ni više – nego 60 odsto. Sa 1,80 cijena litre je skočila na 3,10 KM, a slično je – s procentualnim poskupljenjem od 20 do 30 posto – bilo i sa pilećim i junećim mesom, s mesnim prerađevinama, mliječnim proizvodima… Poseban oblik „mudrosti“, neki proizvođači su iskazali s „patentom“ krađe iz očiju: nekadašnja pakovanja čokolada, keksa i mesnih prerađevina od 100 grama, pretvorena su u pakovanje do 80 grama – a cijena je ostala ista. Šta je to drugo nego uzimanje iz očiju!?

UDRUŽENJA POTROŠAČA IZ NAŠE ZEMLJE potkraj juna su se oglasila, s posebnim naglaskom reagujući na pokušaje šupljih objašnjenja i zrakopraznih pravdanja prilika na tržištu. Objašnjenja, u koja su upregnuti i neki stručnjaci (i „stručnajci“) nalaze opravdanja na svjetskom tržištu, vide ih u posljedicama pandemije, u skupljem tarnsprotu, manjku sirvina i roba, težim uslovima rada, nedostatku radne snage… Kad bi bilo kako nije, ovo bi se moglo nazvati logičnim objašnjenjem. No, pošto nije kako bi trebalo biti, jedino se lovom u mutnom može nazavti ovo stanje, s obzirom na to da je logika odavno protjerana iz naše ekonomije, a na tržište – rijetko kad zaluta. To se najbolje vidi na primjeru ulja za jelo: logika kaže da bi proizvođači trebalo da intenziviraju proizvodnju, da iskoriste zalihe sirovina, kako bi oslobodile prostor u silosima za ovogodišnji urod. Umjesto toga, logike nema, ali zato ima za 60 posto skupljegulja.

Pošto se to kod nas nije desilo, zbog pomenute kolaboracije u lovu u mutnom između tržišnih subjekata i vlasti – kojoj, vlasti, je tržište ipak najsigurniji izvor nikad dovoljne količine para u budžetima – nered koji sve više vlada, nije ni čudo, ni iznenađenje. Najtačnije je kazati da je to očekivan rezultat stvarnog nepostojanja jedinstvenog tržišta i vladavine uvoznih lobija, koji i dijelove vlasti drže u malom džepu. Što za plod ima sramotan podatak o tome da uvozimo čak 80 posto hane koju jedemo (uključujući i bestidno velike količine vode, uvezene u zemlju, koja je jedna od najbogatijih vodama na svijetu!), jer to donosi profit uvoznom lobiju (koji je i nacionalno izbaždaren i izbalansiran), a i vlast više nego dobro ušićari.

ONO ŠTO BI TREBALO DA JE najvažnije – kakve posljedice to ima po najveći dio stanovništva, po penzionere, socijalno ugrožene, nezaposlene ljude, radike opljačkane razbojničkom privatizacijom i mnoge druge – potpuno je nevažno za one koji nam kroje sudbinu na način razmahivanja novog-starog virusa koji govori o tome da smo i mađu najsiromašnijim i najbesperspektivnijim poskupljenja života, virusa državama Evrope i planete, a i da se niko ozbiljnije ne bavi upozoravanjem na to kakve to pogubne posljedice može imati. Možda čak i sumornije i tragičnije od posljedica pandemije korone, jer je korona, vidimo, uglavnom stavljena pod kontrolu, izmišljena je i koristi se vakcina, preventiva djeluje, stanje će se, prije ili kasnije, morati normalizovati… U vezi s virusom poskupljenja u državi Bosni i Hercegovini, stvari su mnogo ozbiljnije i mnogo složenije: ne samo da niko i ne pomišlja na to da pokuša naći vakcinu protiv ove pandemije; nema ni onih koji bi argumentovano, stručno i dovoljno ubjedljivo upozorili na to kakve posljedice su moguće i koliko će nas koštati ovo što nam rade.

Isti oni koji su i u borbi protiv korone, za razliku od normalnog i organizovanog svijeta, pokazali da su nepopravljivo zalutali u vremenu i prostoru (pa prve vakcine kupili čak 16 i po mjeseci poslije početka pandemije), u borbi protiv tržišnog udara na naše živote – još ubjedljive pokazuju da ne znaju da li su došli ili pošli. U ovu zemlju, u njenu vlast i, nažalost, u naše živote.

Piše: Zlatko Dukić

Related Posts