Pijavice u Parlamentu BiH

- in Kolumne

Podaci o tome da su u 2020., godini pandemije i najtežoj poratnoj (što traje i 2021.), primanja poslanika i delegata Parlamenta BiH bila bezobrazno i nemoralno visoka, nužno je „ukrasiti“ epitetom parazitizma, jer svi oni koji uzmu više od 70.000 KM za hroničan nerad, čak nedolazak na posao, često i za klasičnu opstrukciju parlamenatrnog rada – najviše podsjećaju na bezgranično pohlepne pijavice, koje „po zakonu“ sišu krv, a nikome ne odgovaraju i ne snose posljedice, jer su zakon sebi prilagodile

TAMAN KADA SE MOGLO pomisliti da nas ništa ne može iznenaditi i zateći nespremne uz informacije o neradu, dembel-odnosu i drskosti dobrog broja poslanika i delegata Parlamenta BiH, ovih dana smo „počašćeni“ podatkom o tome da izvjesni Jakov Galić, kompenzacijski poslanik u Predstavničkom domu državne skupštine, inače član Socijalističke partije RS-a, minorne replike istoimene stranke iz Srbije, svojevrstan rekorder u već uhodanom bezobrazluku i parazitizmu deputata najvišeg zakonodavnog organa ove zemlje: lik je u 2020. godini u džep stavio 96.738 KM, što je zbir poslaničkih primanja i 29.000 KM na ime otpremnine u penziju, u kojoj je proveo čitav jedan dan, prije nego što se vratio na platni poslanički spisak.

Ovaj primjer je doslovna kopija iste formule nemorala, kojim nas je „častila“ aktuelna delegatkinja u državnom Domu naroda SNSD-ova špic-igračica Dušanka Majkić: kao deputat u Predstavničkom domu, u maju 2015. godine, rečena dama je otišla u poslaničku penziju, usput u džepu ponijela 28.000 KM, jer je nakupila 40 godina i dan radnog staža, a potom požurila da aktivira radni odnos i nastavila, sve do danas, godišnje u prosjeku od svih nas uzima pare, dogurala je do cifre od 1,15 miliona, a samo u 2020. „zaradila“ 72.600 KM.

UKOLIKO SE DESI DA NEKO od čitalaca ovih redova uspije, poslije ovoga, odoljeti stomačnim tegobama, neka nastavi s čitanjem. Onima kojima to ne pođe za rukom, preporučujem zdravstvenu pažnju. Jer, kada se pogleda zvanična tabela, proizvod nadležne službe Parlamenta BiH, o tome koliko su poslanici i delegati „zaradili“ u 2020. godini, najtežoj poratnoj, pandemijskoj, ekonomski jedva preturenoj preko glave (i nastavili s istim apetitom u 2021.), a da pri tome ne pokazuju ni tragove empatije, osjećaja za realno stanje u društvu, za položaj goleme armije onih koji su ostali bez posla, jer mjesečno uzimaju osam do devet prosječnih plata ili 10 do 15 prosječnih penzija, kada se, dakle, sve to zna i sve to umota u ono „po zakonu“, koji su prema sebi krojili – onda je zaista teško odoljeti probavnim smetnjama i uspjeti spriječiti dizanje želuca.

Dakako, to je normalan, ljudski osjećaj. Sve ono što, istovremeno, nemaju mnogi iz vrha zakonodavne vlasti ove zemlje, u kojoj je dokazana većina ne samo njen otvoren protivnik, već i prononsirani rušilac kroz opstrukciju propisa, posebno zakona koji idu u prilog državi BiH. I za to besramno mjesečno dobija pare, bezočno ih uzimajući iz naših džepova.

PRI TOME, VALJA ZNATI da su naši državni parlamentarci među najplaćenijim u Evropi, a najbolje plaćeni među parlamentarcima zemalja bivše Jugoslavije. Uzimati toliko para, a biti među najlošijim, najjalovijim i najnefikasnijim državnim parlamentima – zaista mora biti težak teret za ljudski orbaz, pod uslovom da ga, obraza, uopšte ima. Sudeći po našem zlosretnom iskustvu, veliki je znak pitanja u vezi s izgledom tog obraza, kao što je, u isto vrijeme, velika apsolutna nemoć da na to utičemo i tu nešto promijenimo. Slaba je, zapravo nikakva utjeha u činjenici da ćemo priliku za to imati tek iduće godine, kada su opšti izbori. Ta prilika nikad dosad nije iskorištena, jer klero-klepto-naciokratska vlast s pravom računa da će, kao i dosad, na izborima samo biti nagrađena za nemoral, bezobrakluk, bezdušnost…

Najbolji dokaz osobina kompletne poratne vlasti, a aktuelne posebno, vidi se u podatku – koji je uglavnom zaboravljen – da je u oktobru 2020. godine izvršen pokušaj ušteda, kroz Prijedlog zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama BiH, zabrani korištenja sredstava reprezenatcije, ukidanju prava na regres, jubilarne nagrade, odvojeni život, stimulacije, službena putovanja, „obilazak izborne baze“ i, posebno, otpremnina. To je u Parlamentu BiH k’o s nokta odbijeno – od strane onih koji su najdrskiji u zaradama, koji diverzantski djeluju u odnosu na državu BiH i kojima ni na kraj pameti nije palo da se, makar iz najprovidnijih demagoških razloga, odreknu dijela primanja. Umjesto razumijevanja za teško ekonomsko stanje, taj pokušaj nazvan je populizmom, što ispada mnogo veći problem od bezobrazluka, parazitizma, otvorene otimačine i nekaženjene nagrade za nerad…

Ako neko misli da je to drukčije od ponašanja pijavica, koje neometano sišu krv, znajući da ih u tome niko neće spriječiti i da će to moći činiti kako god i dokle god žele, bio bih zahvalan da mi to javi.

Piše: Zlatko Dukić