Legenda kaže da je rock'n'roll od svog postanka bio način da se „ide kontra sistema“. Međutim, zadnjih godina, kao da je opala zainteresiranost da se u našem regionu ovaj, kako muzički, tako i kulturni žanr uopće održi na životu. Na svu sreću, svako pravilo ima izuzetke, a izuzetak se nalazi u drevnom gradu Srebreniku. Iako je u prošlosti Srebrenik bio poprilična šprdnja među ljubiteljima rock kulture (obzirom da se nalazi između dva „dijamanta“ turbofolka – Galaxisa i Trocadera), prije nepune tri godine manja grupa entuzijasta i ljubitelja rock'n'rolla pokrenula je projekat i osnovala klub kojim će pokušati rastjerati turbofolkere i nargiloljupce. Projekat je nazvat jednostavno – Marshall.
Neupućeni će pitat „zašto Marshall“, ali odgovor je takođe jednostavan – kako je Marshall autoritet među pojačalima, tako je namjera bila da Marshall postane autoritet među klubovima. Uz naporan rad i zalaganje, ali istovremeno uz pristupačnost i lijepe manire, Marshall je to u rekordnom roku uspio da ostvari. U nepune tri godine postojanja, Marshall je uspio da organizuje zavidan broj koncerata, izmami osmijehe i zadovoljstvo svih koji su tamo nastupali, a publiku konstatno baca u delirijum.
Za mene, kao relativno iskusnog muzičara, dobar rock'n'roll klub mora imati tri stvari – adekvatan prostor (s naglaskom na enterijer), reputaciju i publiku. O prostoru i reputaciji se neću mnogo pisati, jer se prostor nađe, a reputacija stiče vremenom (a gubi u sekundi), već ću preći odma na ono najvažnije, a to je publika. Isto kao što nogometnom klubu na stadionu treba podrška svih 90 minuta, tako isto i bendu treba podrška tokom cijelog nastupa, a iako se danas ljudi većinom ne znaju ponašati na koncertima, u Marshallu to nije slučaj.
U Marshallu se pjeva i pleše od prve do zadnje pjesme, čak i kad se ne zna pjesma, odnosno tekst, a povratak na bis se redovno traži – i to gromoglasno. Iskren da budem, nisam vjerovao da ovakav klub postoji dok to nisam vidio svojim očima i osjetio na svojoj koži. Osim što je publika tu da podrži svaki događaj i da aplauz, jako je važno da se da prilika bendovima koji imaju autorski materijal. Jer bez autorskih pjesama nema ni novog razvoja rock kulture, a većina klubova koji navodno čuvaju rock, zapravo dopuštaju da se samo sviraju „provjereni hitovi provjerenih izvođača“, totalno zanemarujući trud i zalaganje benda koji treba izaći na binu i zabaviti publiku (kao što je recimo slučaju u klubu „Cinemas Sloga“ u Sarajevu).
Dakle, Marshall je puno više od nekog klubića, gdje neko na akustari svira preizlizane pjesme (kao što su „Neko te ima noćas“ ili „Kotor“), to je udruženje gdje se daje prilika svim muzičkim entuzijastima da pokažu šta znaju, da prenesu na mlađe kolege svoje znanje, da predstave svoj autorski rad, i ono što je najvažnije – lijepo provedu zajedno sa publikom koja je zapravo i dodatni član benda. Kako kaže i sam gazda „ja nemam klub, ja imam publiku“.
Ovom prilikom bih želio da klubu Marshall čestitam 3. rođendan, sa najiskrenijim željama da nastave stvarati pozitivne priče i organizovati odlične koncerte, jer je glas već uveliko počeo da se širi kako „u Srebreniku ima klub Marshall…“. Dakle, već je postao zavidan autoritet među klubovima u Bosni i Hercegovini. Keep on rockin’.
Sanin Imamović (Emir & Frozen Camels, No Rules)
