Jelena Medić: ”Umjetnici umjesto političara”

- Kategorija: Cooltura

Svi smo uvek u nekim ulogama i kostimima i poštujemo određena pravila ponašanja. Daleko smo otišli od svoje autentičnosti, patimo zbog toga i sve se teže snalazimo. Život vuče na pravu stranu, a mi, kao jogunasto magare, prevlačimo na poznatu. Ko bismo mi bili i šta bismo svetu mogli podariti, ako bi prestali sebe kočiti zbog društveno prihvatljivih normi koje apsolutno nemaju veze s istinskim moralnim vrednostima?

Izložba umjetnice Jelene Medić „Budni“ donijela je svjetlost u gradove BiH, dva dana nakon izbora. Ulice Banjaluke, Sarajeva, Mostara, Trebinja, Zvornika, Bijeljine, Tuzle, Doboja, Prijedora, Novog Grada, Brčkog, Modriče, Dervente, Prnjavora, Gradiške, Laktaša, Čelinca i Kotor Varoša od 17. novembra obučene su u novo ruho. Bilborde političara zamijenila je umjetnost.

Umjetnost je, otkad je ljudskog roda, predstavljala načn izražajnosti pojedinaca i pojedinki sa istančanim čulima koji su kroz svoje stvaralaštvo svijetu davali djela i tumačli ga na jedan drugačiji, nerijetko dublji smisao.

Jelena Medić jedna je od umjetnica koja je svojim angažmanom odlučila nekoliko bosanskohercegovačkih gradova učiniti estetskijim kroz svoj rad i prema svemu sudeći, uspjela je u svojim nakanama.

1. Kako se rodila ideja za jednom ovakvom umjetničkom, kreativnom aktivnosti?

-Moram vam reći da svi pitaju to kako se rodila ideja…Ja mislim da uopšte nije krenulo iz ideje, nego je krenulo iz neke moje unutrašnje potrebe da nešto kažem i onda je ta moja potreba našla način da kaže ono što ima da kaže. Prvo je krenula u pisanoj formi da govori, krenula sam da pišem roman, a onda su se počeli javljati ljudi koji su želeli da im pravim portrete. Kroz neki proces sa njima sam ja već videla da je to samo drugo sredstvo za reći ono što sam ja želela reći.
Tako je to krenulo, u početku nije bilo ideje izložbe, nego se ona počela usput formirati, formirala se u obliku ideje da imamo izložbu u kamenoj kući. Kako je godina bila ovakva vidjela sam da se to jako može odužit, jer je sad ovaj novi talas korone naišao, onda sam počela da tražim neko rešenje, kako bi to moglo da bude dok sam ja još uvek u energiji. Onda sam Gorana Ćorića, vlasnika Metromedije, pitala da li bi nam on mogao dati neke svoje slobodne bilborde na kojima ne stoje neke reklame trenutno i kad sam mu pokazala neke fotografije on je bio oduševljen fotografijama te je rekao ”meni je to divna ideja” i dao nam je 116 površina po cijeloj Bosni.

2. Koliko je prostor Bosne i Hercegovine što se tiče naše kulture, našeg obrazovanja inspirativan za umjetnički rad?

– Meni je čovek kao biće vrlo inspirativan, nije mi sad nešto važno je li on iz BiH ili iz neke druge zemlje. Tako da ja mislim da iz svake zemlje čovek može da bude inspirativan. Meni su inspirativni ljudi za koje vidim da imaju povišenu intuiciju, da se na drugačiji način probijaju kroz život i da imaju bolju komunikaciju sa iracionalnim. Eto to su ljudi koji mene interesuju.

3. Na plakatima se pojavljuju umjetnici, filozofi, terapeuti. Da li Vi smatrate ove grane djelovanja na neki način ključnima za zdravo društvo?

– Ja mislim da jeste, tako je. Mislim da su to te kategorije, međutim možda tih ljudi ima i u nekim drugim profesijama. Mislim da mi mnogo poistovećujemo čoveka sa njegovom profesijom. Neko me pitao ko su ti ljudi misleći na njihove profesije, međutim ja mislim da to nije isto. Ima šta je čovek i ima čime se bavi. Mislim da većina tih ljudi koji su hipersenzibilni imaju mogućnost da se konektuju sa iracionalnim. Uvek je to tako bilo, kroz vekove su svi ljudi bili osporavani, do skora su goreli na lomači. Mislim da tu dolaze još i naučnici. Svaki čovek koji je takav on jednostavno ima potrebu da istražuje i da donosi neke inovacije i onda naravno takvi ljudi u svojim okruženjima gde god da su uvek  su osporavani jer generalno ljudi više vole da budu u poznatom, a život opet voli da ga vodi u nepoznato.
Rekla bih da ljudi pate, zato što se preterano vežu za poznato i boje se nepoznatog.

”Jelena Medić je rođena 1980. godine u Novom Sadu, a 2000. godine je došla u Banjaluku da studira, što je bio pravi trenutak da počne da traga za tim ko je ona ustvari. Završila je glumu i dramaturgiju, a sve što je u životu napravila, napravila je igrajući se. Tema kojom vjeruje da će se zauvijek baviti je čovjek i njegov karakter”.

Facebook Comments