Krađa izbora prije izbora

- Kategorija: BiH, Izbori 2020, Kolumne, U fokusu

Uz minuli petak (16. oktobar) i početak jednomjesečne kampanje pred lokalne izbore u BiH (15. novembra), ne zaboravimo da je, mjesecima prije, izborni inžinjering radio punom parom, da su svojski krivotvoreni birački spiskovi, izmišljani glasači iz inostranstva, “oživljavani” pokojnici i pripremane razne varijante mućki i krađe, na koje ukazuju mediji i neke nevladine organizacije, a da oni koji bi to trebalo da spriječe i sankcionišu – “ne mrdaju repom”, jer su u službi autora prevare, dakle onih koji su na vlasti i koji žele da tu ostanu 

UZ TO ŠTO NIJE NIŠTA NOVO, ni nepoznato, uobičajeno hvatanje zalata za ovogodišnje lokalne izbore u BiH je, ipak, malo previše u znaku nevješto skrivenih mućki, krivotvorenja biračkih spiskova i bezočnog “inžinjeringa”, čiji cilj je doći do željenog rezultata. Kada je onomad saopšteno da je na spisku birača (uz uobičajeno upisivanje pokojnika), registrovanih za glasanje iz inostranstva, beskrajna kolona, veća od 100.000 imena (najviše u Srbiji i Hrvatskoj) onih koji su se, bez svog znanja, tu našli, očekivalo se da to bude znak za uzbunu. Donekle se očekivanje ostvarilo. Bar tako što je reagovala Centralna izborna komisija BiH i sa spiskak skinula 27.960 imena, ali se zato Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za utvrđivanje onih koji su tome kumovali.

Baš tu bi mogla biti suština ovog kriminala. Tužilaštvo BiH kaže da je to posao CIK-a, a svi oni koji su obdareni zdravim razumom i prosječnom veličinom mozga, znaju da se kriminal te vrste mora naći u rukama vrhovnog tužilačkog državnog tijela. Pošto to izostaje, izbori su, mnogo prije izbora, postali poligon za testiranje nečije lopovske vještine, što se, po logici stvari, ima smatrati “specijalitetom kuće” vladajućih stranaka, kojima je, logično, najvažnije da, po svaku cijenu, ostanu tu gdje su.

BUDUĆI SE TO NE MORA i, valjda, neće desiti baš u željenom obimu, početak i prvi dani jednomjesečne kampanje pred izbore bi mogli biti u znaku – s jedne strane – utvrđivanja, ako to neko učini, onih koji unaprijed pripremaju “demokratski” ishod  izbora, a onda – s druge strane – i start uobičajeno zamorne, nemaštovite i teško svarljive kampanje, u kojoj će nam se obećavati brda i doline, samo “glasajte za nas”. Od toga, da se ne lažemo, polazi svako od onih 87 političkih subjekata, 81 nezavisnog kandidata i četiri kandidata nacionalnih manjina, koje je CIK registrovao, skupa sa 30.809 kandidata za opštinska i gradska vijeća, 425 kandidata za opštinske i gradske načelnike i 196 predstavnika nacionalnih manjina.

Svima njima je, dakako, najvažnije da što više ulove i što bolje prođu kod 3,283.194 registrovana birača. No, pošto i ptice na grani znaju da će u tome uspjeti izrazita manjina iz ovog bukadara pretendenata, sve aktuelnije i važnije će, kako se datum izbora bude približavao, biti pitanje čime će se kandidati i politički subjekti služiti, čega će se sve dosjetiti kako bi ostvarili cilj. Već se vidi – što, takođe, nije ništa novo – da se sredstva neće birati i da će se posezati za svim dopuštenim, ali i nedopuštenim (ignorisanje korone, recimo), da bi se zasjelo ili ostalo u vlasti.

NIJE, PRI TOME, NIKAKAV PROBLEM to što se radi “samo” o lokalnoj vlasti. Jer, i ta vlast je – vlast. Moć, pare, uticaj, autoritet, mogućnost da se čovjek “snađe”, da se opari i da utiče na nekoga ili nešto. To što će se u kampanji do izbora, kao i u svim, dosadašnjim istovrsnim prilikama, biračima ponuditi parada neukusa, kiča, fraza i parola, što će im se nastojati “uvući pod kožu” obećanjima i onoga što nije nadležnost lokalne vlasti (zapošljavanje, veće penzije, auto-putevi, smanjenje PDV-a, manji porezi i doprinosi, bolje zdravstvo i školstvo, itd.), bode oči, ali lijepo zvuči kao mamac za naivne i neobaviještene. Važno je dobiti glas i zasjesti u vlast, osigurati se za iduće četiri godine i računati na to da će, do sljedećih izbora, biti zaboravljeno ono što je obećavano i što uredno nije ostvareno.

Zaboraviće se da je, znatno prije propisanog početka predizborne kampanje, mnoga stranka već agitovala za svoje kandidate i programe, da im se manje-više progledalo kroz prste zbog toga, zaboraviće se i to da se neskriveno trošilo brdo budžetskih para za “sitne pažnje” i dodvoravanje biračima, da su se, po tradiciji, mjesecima uoči izbora “rascvjetali” radovi na obnavljanju ulica, izgradnji mostova, parkova, obnovi fasada zgrada – sve da bi se biračima pokazalo da se vodi računa o njima… Samo da je dočekati taj 15. novembar i samo da se dobiju glasovi, osvoji stolica u opštinskom i gradskom vijeću i jami (grado)načelnička fotelja. A onda idu četiri godine rahatluka za one kojima smo vjerovali i koji će nas, kao i proteklih 25 postdejtonskih godina, uglavnom smetnuti s uma, kao da su stvarno mislili ono što su nam govorili i obećavali i dok su nas vabili da za njih i jedino za njih glasamo. Ili se, možda, desi čudo, pa, najzad, bude drukčije?

Piše: Zlatko Dukić

Slične objave

Facebook Comments