Šta je žalovanje i kako se nositi s gubitkom?

- Kategorija: Kolumne

Žalovanje je prirodni proces (!) koji se javlja kao odgovor na gubitak. To je emocionalna patnja koju osjećamo kada izgubimo nešto ili nekoga koga volimo. Često bol koju osjećamo zbog gubitka može biti preplavljujuća. Možemo doživjeti sve vrste teških i neočekivanih emocija, od šoka ili bijesa do nevjerice, krivnje i duboke tuge. Bol koju osjećamo zbog gubitka može nam narušiti i fizičko zdravlje, otežavajući spavanje, jedenje ili čak i razmišljanje. To su normalne reakcije na gubitak – i što je gubitak značajniji, bol koju osjećamo će biti jača. Suočavanje sa gubitkom nekoga ili nečega što volimo jedan je od najvećih životnih izazova. Žalovanje se najčešće povezuje sa smrću voljene osobe – što je često uzrok najintenzivnije vrste tuge – ali, svaki gubitak može prouzrokovati tugu, uključujući:

  1. Razvod ili raskid veze
  2. Gubitak zdravlja
  3. Gubitak posla
  4. Gubitak financijske stabilnosti
  5. Spontani pobačaj
  6. Penzionisanje
  7. Smrt kućnog ljubimca
  8. Gubitak snova o budućnosti
  9. Teška bolest voljene osobe
  10. Gubitak prijateljstva
  11. Gubitak sigurnosti nakon traume
  12. Gubitak porodične kuće

Mnogi ljudi osjećaju stid zbog tuge koju doživljavaju nakon određenog gubitka (žalovanje), jer im se taj gubitak ne čini dovoljno velikim u usporedbi s tuđim gubicima. Međutim, sasvim je normalno žalovati za osobom, životinjom, odnosom ili situacijom koji su VAMA bili značajni. Ljudi često vjeruju da bi se trebali osjećati na određeni način, ali takva nas vjerovanja mogu dovesti da se osjećamo loše zato što se osjećamo loše. Izuzetno je važno sebi dozvoliti žaljenje i dopustiti da osjećate ono što osjećate. Ljudi mogu biti prilično grubi prema sebi i kritični spram onoga što osjećaju.

Žalovanje je osobno i vrlo individualno iskustvo. Na koji način žalimo ovisi o mnogim faktorima, uključujući ličnost i mehanizme nošenja s bolom,  životno iskustvo, religiju i prirodu gubitka. Proces žalovanja zahtijeva vrijeme. Izlječenje se događa postupno; ne može se forsirati ili žuriti – a ne postoji „uobičajeni“ raspored za tugu. Neki se ljudi počnu osjećati bolje nakon nekoliko sedmica ili mjeseci. Za ostale se proces žalovanja traje godinama.

Psiholozi su žalovanje podijelili u sedam faza, međutim ne prolaze svi kroz sve stadije niti prolaze istim redom.

Šok ili nevjerica

Kada čujete vijesti da ste izgubili ono što vam je jako bitno inicijalni osjećaji obično su šok ili nevjerica. Možda ćete se osjećati ukočeno ili nećete moći osjetiti ništa u prvih nekoliko trenutaka. Ovo iskustvo može biti iznenađujuće i možda nećete odmah osjetiti razorene osjećaje koje očekujete da ćete osjetiti kada čujete vijest o gubitku.

Poricanje

Ova faza se odnosi na to kako izražavate svoje emocije koje su prouzrokovane gubitkom. Na primjer, stalno govorite “Dobro sam”, kada vas neko upita kako ste. Razlog za takvo ponašanje može biti negiranje vlastitih osjećaja. S druge strane, razlog tomu može biti što ne znate kako da podijelite svoje osjećaje sa porodicom i prijateljima ili zato što ne želite da gnjavite druge svojim osjećajima.

Nagodba

Možda biste se željeli pregovarati, pokušati sklopiti dogovor, često s Bogom, za promjenu situacije. ”Nikada više neću piti ukoliko mi se vrati”, je savršen primjer ovog stadija žalovanja. Možda ćete se stalno pitati ”Zašto ja?” boreći se protiv sudbine.

Krivnja

Također se možete osjećati krivima. Možda ćete se kajati zbog stvari koje ste učinili ili rekli prije gubitka. Česte su želje koje uključuju vraćanje vremena i činjenja određenih stvari drugačije ovaj put.

Bijes

Neki ljudi osjećaju bijes kad žale. Možda se ljute na voljenu osobu zbog toga ih je ostavila ili na same sebe ili jednostavno na situaciju sa kojom se moraju nositi.

Depresija

Depresija se često koristi za opisivanje duboke tuge koja je prirodna ljudska reakcija na gubitak. Simptomi žalovanja vrlo su slični onima kliničke depresije: nedostatak energije i motivacije, poteškoće u koncentraciji, prekinuti obrasci spavanja (ili premalo spavanja ili previše), promjena prehrambenih navika (jedenje više ili manje nego inače), i proživljavanje širokog dijapazona emocija.

Prihvatanje

Osobe u ovoj fazi prihvataju činjenicu da život više nikada neće biti isti, ali isto tako da on mora nastaviti dalje.

Važno je faze ne tumačiti rigidno i očekivati ​​puno individualnih varijacija. Ne postoji uredan napredak iz jedne faze u drugu. U stvarnosti, postoji mnogo hodanja unazad, ili vas faze mogu pogoditi istovremeno, ili se pojavljuju neočekivanim redom. Ovaj model ustavi predstavlja jednu vrstu općeg vodiča šta očekivati.

Piše: Amina Duraković

Facebook Comments