Kolumne

NIHAD MEŠIĆ RIVER: Vrtić













Otišao je i “Vrtić” u neka daleka prostranstva sjećanja nekadašnjeg dječaka kojega otac odvodi na ćevape neke 1969 ili 1970. u kafanu i da se malo poigra na ljuljama. Za čamce je bio premlad, a peglu da i ne pominjem. Sa zvučnika je dopirala narodna pjesma kakve se danas ne čuju. Nada Mamula pjeva ” Na teferić pošla nana” i dječak ushićeno sluša Nadin gromki uzvik “Haaaaaaaaaaj. Nekada je i nana pjevala, cijela me je Herceg Bosna znala!” (Dvadesetpet godina kasnije dječaku je bilo teško da prihvati da neki ne smatraju Herceg Bosnu sinonimom za Bosnu i Hercegovinu.)

Možda će Vas zanimati i:

Poslije je dolazio sam s dadiljama koje su ga čuvale, onda s drugovima. Jednom ili dvaput s rahmetli rođakom Bracom koji poginu 25.maja 1995. i sahraniše ga posve blizu Vrtića, iznad Lederove “Lede” prije zore uz zaglušujuće krike uzmemirenih ptica.

U gimnazijskim danima dječak je čak dolazio u pomenutu kafanu kad nekad nije bilo časa ili se okuražio pa utekao kolektivno da ne ispadne kreten.

Poslije rata bio je jednom u vrtiću i zoološkom vrtu nostalgično se prisjećajući životinja od onomad i vraćajući neke filmove unatrag kao što to inače vazda čini.

Onda se od Pinge napravi Panonsko jezero, a potom nestade i “Vrtića”, ili je transformiran. Ko će znati!? Koliko god nekadašnji dječak rado pliva u jezerima našim, ostaje pogled zagledan u prošlost i neki uzdah što Vrtića onakvog više nema. Kao što on nije zapamtio da obližnji “Bazen” radi dok na kraju i natpis nije nestao, a teniski tereni iznenada uvećali broj, tako ni današnja djeca neće zapamtiti “Vrtić” kakvog smo ga pamtili kasnih šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog vijeka. Oni će s pravom moći da imaju svoja “morska” sjećanja na Tuzlu i ko zna šta sve ne?
Život ide dalje.

 

  • Odlomak iz knjige Nihada Mešića Rivera” Četveropis vremena”.

 



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button