Goodbye, pameti ili nova RS-histerija

Iako se može imati blagi osjećaj izvjesnog jenjavanja žestine, s kojom je RS-politika dočekala posljednju presudu Ustavnog suda BiH (zbog ono malo diplomatskog izvlačenja ušiju), jasno je da se od, u suštini, glupe odluka o bojkotu rada RS-predstavnika u državnim organima neće odustati, ma koliko ona histerična bila, jer je to samo nastavak rušilaštva prema BiH, koje, u konačnici, ne koristi nikom, najmanje RS-u

NIŠTA ŠTO KAŽE ILI PORUČI RS-ov Baja, koji se odaziva na ime Milorad Dodik, a za šta uvijek nađe povod, odavno ne iznenađuje. Moguće je da nas, tu i tamo, zatekne malo nespremne, ali brzo se povratimo. Jer, od njega je teško, najčešće nemoguće, očekivati išta što je prihvatljivo, a još manje nešto što bi koristilo svima, najmanje državi Bosni i Hercegovini. Nije trebalo čekati, a dočekana je, novu presudu (a ne odluku, kako se neznalački kaže, jer sudovi donose presude) Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištu u RS-u, pa da to bude ponovljeno, ovog puta u formatu prave unisone političko-nacionalne histerije.
Sve čime smo „išamarani“ posljednjih desetak dana, baš na to upućuje. I reakcija u političkoj i u najširoj javnosti, i ono što, manje-više mlako i jalovo, rade OHR i neke ambasade, Američka najprije, a i ono što je otužno zrakoprazan, poslovično odbranaški i nedjelotvoran odgovor „druge strane“ – Sarajeva i ostatka državne vlasti. U ustaljeno svađalačkom tonu, u kome se obično ne biraju riječi, ispaljuju se tek otrovne strelice, koje niti šta donose, niti ičem koriste.

FANATIČNU UPORNOST I JEDNODUŠNOST RS-REAKCIJE na presudu Ustavnog suda BiH, ne da se smjestiti u rubriku neočekivanog, dakle iznenađenja. Ali, ono što je reakcija na tu reakciju – sve drugo je, samo ne mudro, korisno i potrebno. Jer, ima u cijeloj toj gužvi „neki vrag“, bar kad je riječ o odnosu prema presudama Ustavnog suda BiH. To je dugogodišnja, nekažnjena i nerazumna primjena duplih aršina. U vidu javne tajne se zna da je više do 30 presuda istog suda ostalo neizvršeno, a bez posljedica, pa ima smisla – čak je politička i moralna obaveza – postaviti pitanje kako neko može osuđivati nečije neprihvatanje presude, a da se, istovremeno, i sam tako ponaša.
Malo je reći da je to političko i svako drugo licemjerje. Valja tome dodati da – bez obzira na obim i besmislenost reakcije, koja je dostigla tačku usijanja kroz Bajino ponavljanje prijetnje otcjepljenjem (?!), za koje ni u jednom važećem aktu nema osnova ili, pride, bezobrazna, kabadahijsko-kafanska teza „Krize će nestati kad nestane BiH“ (?!) – najnoviji infuzija krizi ove zemlje, s jedne strane nije ni najmanje naivna, a s druge ipak je najprije eksplozija bezumlja, gluposti i izrazitog manjka političke i svake druge pameti.

SAMO NAIZGLED U SJENCI, a zapravo u prvom planu cijele priče, čuči prijeteća koalicija i istomišljeništvo HDZ-a BiH i SNSD-a. Najavljeni zajednički nastup u zahtjevu za zakonskim istjerivanjem stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, nastavak je „bratske“ saradnje dvojice drčnih lidera i dvije stranke. U žaru borbe im je, doduše, promaklo da su za najnoviju presudu glasale sve sudije, osim dvojice Srba. Dakle, i oni iz reda hrvatskog naroda, što može biti znak da ili nisu pod kotnrolom HDZ-a ili, pak, da im otud nisu na vrijeme javili kako da glasaju. Tekst zakona o eliminaciji stranaca iz Suda, već je u skupštinskoj proceduri, i tu nema ništa sporno. U Ustavu BiH (aneks IV Dejtonskog sporazuma), predviđena je ta mogućnost i važi od 2000. godine, pet godina po njegovom formiranju.
Posve drugo pitanje – a ono će tek doći na red – jeste kako će to proći u Parlamentu BiH, paralelno sa glupom odlukom o tome da predstavnici RS-a u državnim organima neće prestati sa radom, ali hoće sa odlučivanjem. Pa, šta će, s oproštenjem, oni to i kako raditi, ako neće odlučivati? Da li samo, kao ikebana, biti na sjednicama, kako bi dobili nezarađenu platu ili je u pitanju neki drugi, podzemni trik? Odgovor na to, kao i na niz pratećih ptianja, prije ili kasnije ćemo morati dobiti.
Teško da će oni biti u znaku skorije deblokade i normalizacije prilika, sve dotle dok postoji otvorena rušilačka koalicija dvije vladajuće stranke i sve dok se ne shvati – i u njima i među onima kojima su one zakletva – da ovo što se dešava, predstavlja dugoročnu štetu, koju ćemo svi iskihati. Jedino se ne zna kako i po kojoj cijeni.

Zlatko DUKIĆ

Related Posts

Facebook Comments