Duša me moja boli što nam djecu samovoljno i drsko zlostavljaju

Duša me moja boli što nam djecu samovoljno i drsko zlostavljaju


Već nekoliko dana traje upisni rok za studente prve godine fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Između ostalog, uz prijavu je potrebno dostaviti i ljekarsko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti studenta. Među studentima koji upisuju prvu godinu je i veliki broj mladih ljudi iz Tuzle.

Naizgled ništa tu nije sporno, OSIM činjenice da se pomenuto ljekarsko uvjerenje može jedino i isključivo dobiti u Zavodu za zaštitu zdravlja studenata Univerziteta u Sarajevu. Moje dijete je, kao i stotine drugih studenata, jutros prije 6 krenulo iz Tuzle da stane u dugačak red onih koji čekaju uvjerenje koje izdaje SAMO I JEDINO Zavod za zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu. U redovima se već danima čeka u prosjeku od 3 do 5 sati, stotine studenata stoje i kreću se “mic-po-mic” u dugačkoj koloni, kao u logoru.

Kao majku, duša me moja boli što nam djecu, u zemlji u kojoj nikoga nije briga ni za to šta dišemo, ni šta pijemo, još i nepotrebno, samovoljno i drsko zlostavljaju tjerajući ih da stoje satima u redovima, pružajući im svima, očit, jasan i nesumnjiv dokaz da je ovo zemlja pognutih ljudi koji ćutke stoje u redovima, znoje se i kuhaju zbog nepravde, a ni ne znaju da ih to kali kao vrelo gvožđe i da od njih prave buduće poslušne ovce koje bez riječi podnose svaki jaram koji im je nametnut, jer je, eto, neki partijski izabran delegat,  bez stida i morala smislio da pare uzme Zavod i Kanton. Iza ovoga sigurno stoji ime. Neko je ležao potrbuško i naglo mu je nadošla ideja: de da mi uzmemo pare!

Kao građanka se pitam zašto nijedan drugi Dom zdravlja na prostoru Federacije BiH i šire, da ne spominjem privatne poliklinike, nije stručan da da pomenuto uvjerenje. Jesu li to, po mišljenju sarajevskih “stručnjaka“, svi ljekari u svim ostalim domovima zdravlja i poliklinikama nepouzdani i nestručni, samo ovi u sarajevskom Zavodu pouzdani i stručni?

A Zavod je u stanju donjeti kvalitetan zaključak pregledavajući po stotinu studenata na dnevnoj osnovi?!

Ko je “namjestio” da je samo ovaj Zavod nadležan i nadasve sposoban ocijeniti zdravstvenu sposobnost ovih mladih ljudi koje već na samom početku studija uče da se vuku po redovima u zagušljivim prostorijama i da ništa, ama baš ništa ne mogu protiv toga, jer je neko to tako smislio, ne zna se ko, a sigurno se zna zašto – sigurna sam da nikome nije stalo do zdravlja i dobrobiti ovih mladih ljudi nego se radi o klasičnom uzimanju para iz samo jednog i jedinog razloga: jer im se može i najbolnije: JER IM VIŠE NIKO NIŠTA NE MOŽE.

Silni novci se troše na putovanja, malo malo pa radionica popularna pod nazivom „transfer of know-how“ – to je ono kad otputujete i odete negdje da vidite kako to rade normalni ljudi u Sloveniji, Hrvatskoj, da ne spominjem  Austriju, Češku, Poljsku… a nije fer ostale zemlje stavljati u kontekst i u istu rečenicu s ovima u Federaciji.

Zar ovo nisu kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda?

Zar ama baš ništa iz rata naučili niste, osim da postojite samo vi u glavnom gradu?

Zar i ovo nije samo jedno od poniženja i čovjek ne može a da ne zažali što dijete upisuje na fakultet u gradu za koji bi čovjek pomislio da je, za sve ove godine, makar naučilo kako biti univerzitetski grad?

Piše: Alma Omeragić


Related Posts

Facebook Comments