Ne plači mati, čut će dušmani…

Ne plači mati, čut će dušmani…


A Bosnian woman cries on the coffin of a relative, which is one of the 409 coffins of newly identified victims from the 1995 Srebrenica massacre, in Potocari Memorial Center, near Srebrenica July 11, 2013. The bodies of the recently identified victims will be transported to the memorial centre in Potocari where they will be buried on July 11 marking the 18th anniversary of the massacre in which Bosnian Serb forces commanded by Ratko Mladic killed up to 8,000 Muslim men and boys and buried them in mass graves. REUTERS/Dado Ruvic (BOSNIA AND HERZEGOVINA - Tags: CIVIL UNREST SOCIETY TPX IMAGES OF THE DAY)

Vjerovatno si se pitala kako dočekujem ovaj dan, da li mi se krv u žilama ledi, da li strepim, da li čujem u noći korake koji dolaze da me odvedu, negdje gdje nikad više neću vidjeti ni sunce, ni tvoje lice. Lako je meni, mati za sunce, čovjek se na kišu navikne, teško je, meni, mati bez tvog lica i osmijeha.

Jutros mi je duša, zadrhtala, mislio sam mati, da ćeš me pronaći, da ćeš me moći oplakati, da ćeš moći… ono što čekaš sve ove godine.  Ali nisi i nema veze, mirno stojim u redovima i čekam da me izvuku iz tmine, da me prepoznaš.

Godine su prošle, ali ja mati još uvijek imam tvoje plave oči. Skopljene, ali i dalje su lijepe.  Čuj, molim te, nemoj da bi plakala danas!  Ni slučajno, obraz nam čist, ruke mi čiste, duša mi čista. Ali ti, nemoj da bi mi plakala.

Sasuši mi se, divna moja, gledam te i nemoj svega ti. Kopniš za mnom, za njima, kopniš. Živa, a živa nisi. Dišeš, a guši te.  Guši te svijet oko tebe, mater, nemoj, mene su ugušili neljudi, tebe će tuga. Nemoj, mati, života ti, tog života kojeg sam polagao da ti u miru danas popiješ kahvu s komšijama i da Zumri pričaš kako je šećer preko noći skočio, vrag ga odnio. A kao da ne znaš od čega je…

Danas mi dođi kao da je običan dan. Fino, prostri šta iznad mezarja moje Srebrenice i zamisli da miluješ mi glavu, kao kad sam u ljeto spuštao glavu na tvoje krilo.  Pričaj šta ima. Pričaj, mati. U komšiluku šta se zbiva. Imaš li s kim kahvu teferičiti, lokum pojesti!?  Takve mi priče kazuj mati. Tek da znam.

Dovi kao što to činiš svaki dan. Niko mater dovu lijepše ne kazuje, niti me ljepše kod Boga blagosljiva. Mater si ti. Znaš, kad ono uzdahneš, pa ti se otme uzdah, tad mi oko srca milo i osjetim dodir.
Mila moja mati, milo sunce moje, jednog dana ćemo se sresti, jednog dana ćeš me pronaći u tamnoj zemlji, i nemoj da plačeš. Sreli smo se, ali… Idem sad, čekat ću da dođeš.

Vidimo se nekad tamo iznad duge u varoši dobrih ljudi. Čistog srca i duše. Varoši ljudi koji naglo odoše. Varoši ljudi koji čekaju i koje čekaju. Ne žuri se ovamo, neka te među ljudima, reci Zumri da dobro je gore, a tlak k’o tlak. Čas gore, čas dolje. Čuvajte se. Ja sam sve od sebe dao da vas sačuvam.

Dovi, mati, dovi. I za mene i za sebe.

I za njih mati dovi, jer noćima je teško kad san neće na oči. A prošlost te grize.

Edina Gerzić


Facebook Comments