Mladi u Tuzlanskom kantonu snimaju filmove, režiraju predstave i povezuju se s regijom

Mladi u Tuzlanskom kantonu snimaju filmove, režiraju predstave i povezuju se s regijom


Čovjek koji voli ono što radi tome se aktivno i s ljubavlju posvećuje.

Takav zaljubljenik je i Adnan Džekić, koji često, zanesen ljubavlju prema poslu koji radi, zaboravlja koji je po redu dan, pokušavajući pravilno smjestiti sve obaveze u nedovoljna 24 sata. Dešavalo se da ponedjeljkom izlazi 15 minuta ranije s predavanja iz Radio produkcije IV jer bi u suprotnom zakasnio na neizbježno glasovno zagrijavanje za dnevno izvođenje predstave među publikom srednjoškolaca Tuzlanskog kantona. Nakon pljeska podrške žurio bi na tuđe probe koje mora fotografisati za oficijelnu stranicu Pozorišta mladih Tuzle, a večernje sate posvećivao montiranju filmova koje je sam napisao.

Adnan Džekić već dvije godine ima status studenta Akademije dramskih umjetnosti na studijskom programu Produkcija, a krase ga i epiteti režisera, scenariste, glumca, fotografa i dramskog pedagoga Pozorišta mladih Tuzle.

„Obaveze i zaduženja u umjetnosti me mnogo više ispunjavaju nego što su teret. Ponekad radim cijeli dan na snimanjima, imam mnogo proba predstava, dio sam organizacionih timova. Međutim, ne umorim se jer me to ispunjava do mjere da zaboravim i umor i nespavanje i kad nešto toliko volim prestane mi biti obaveza i zaduženje“, objašnjava Adnan lakoću svog napornog dana.

U martu ove godine je dočekao premijeru svog prvog dugometražnog filma „Od gnijezda do zvijezda“, koji, kako on vjeruje, ne bi postojao bez mnogobrojnog filmskog tima i njihove nesebične predanosti. Njegov direktor fotografije na ovom projektu, a ujedno i prijatelj u sferi sedme umjetnosti Benjamin Bakija je prošle godine pokrenuo projekat pod nazivom TUZLASCOPE 2018, koji ima za cilj promovisati kulturu filmske umjetnosti u vidu redovnih projekcija filmova na filmskoj traci, izložbi filmskih plakata, filmskih radionica i snimanja kratkih filmova.

Njegov interes za filmsku traku, iako nepopularnu u digitalnom svijetu, rezultirao je kratkim filmom na 16-milimetarskoj traci „More mogućnosti“ i saradnjom između Pozorišta mladih Tuzle i JU Kinoteke BiH u Sarajevu.

„Filmska traka je pravi način za gledanje filmova nastalih u periodu njene najveće zastupljenosti u industriji, stoga je ovakav način filmske projekcije pravi užitak za svakog filmofila, iako ponekad rad s njom zna biti mukotrpan. Smatram da je projekat uspješan jer je broj posjetilaca, iako mali, bio relativno konstantan“, priča Bakija.

Za 15 godina rada Pozorišta mladih Tuzle u grad stiglo preko 60 nagrada

Zajednička tačka ovim filmoljupcima i režiserima jeste članstvo u Pozorištu mladih Tuzle i Udruženju „Mladi Tuzle“, koje je, kao nevladino udruženje aktivno uključeno u sferu kulture, dokaz razvijanja sve većeg interesa za kulturu u Tuzli. Od osnivanja Udruženja „Mladi Tuzle“ prošlo je 15 godina, a za taj period oko 8.000 djece i mladih je prošlo kroz programe dramskog, plesnog, pjevačkog i baletnog studija. Odigrano je 90 premijera, a svojoj državi su donijeli preko 60 nagrada i priznanja za kulturno stvaralaštvo. Broj projekata realizovanih u toku jedne godine je zasad u porastu.

„Ako se uzmu u obzir rezultati istraživanja o stanju i položaju mladih u Tuzli koji su rađeni u septembru 2016. godine prilikom izrade Strategije za mlade grada Tuzle, oni su rekli da 49,9% mladih nikako ne posjećuje kulturne događaje, dok 77,5% mladih nikako ne ide u pozorište. To je za mene strašno. Ali i izazov! I taj izazov polako postaje promjena. Mi smo kao Pozorište mladih Tuzle u periodu od aprila 2018. do aprila 2019. godine imali publike oko 15.000, od kojih je oko 7.000 po prvi put došlo u pozorište. Nije li to promjena? Nije li to uspjeh? Nije li to pobjeda kulture u vremenu nekulture?“, ponosno priča Adnan Mujkić, predsjednik Udruženja „Mladi Tuzle“ i potpredsjednik Pozorišta mladih Tuzle.

Pozorište mladih Tuzle u svojim članovima ne broji samo građane Tuzle, već i stanovnike cijelog Tuzlanskog kantona, pa se djelovanje projektuje na šire područje. A da, ipak, kulturno stvaralaštvo nije ograničeno na jedan centar dokaz je i novonastalo Udruženje „Mir Liberalnost Akcija Demokratija Ideja“, skraćeno „MLADI“, sa sjedištem u Živinicama, koje je trenutno najmlađa organizacija u Tuzlanskom kantonu.

„Vjera u mlade osobe i vjera da zajedničkim snagama možemo mijenjati svijet nas je okupila na jednom mjestu i kroz svoje projekte pokušavamo stvoriti bolje okruženje za sve nas mlade“, objašnjava osnovni cilj Ernad Glavinić, koji je jedan od osnivača udruženja, a ujedno i njegov predsjednik.

Iako osnovano početkom 2019. godine, Udruženje „MLADI“ sada broji 30 članova koji djeluju kroz pet sekcija: Sekcija za ljudska prava, Sekcija za sport i zdravlje, Ekološka sekcija, Edukacijsko-takmičarska sekcija i Sekcija za kulturu. Plan je da u skorijem periodu osnuju podsekcije Sekcije za kulturu koje će svojim radom doprinositi podizanju svijesti o kulturi, poput literarne, plesne, foto-video i likovne sekcije.

„U svijetu u kojem živimo smatramo da naše i slična udruženja igraju veliku ulogu u razvijanju interesa za kulturu iz prostog razloga jer radimo s mladima. Vizija i misija Sekcije za kulturu je da direktno i indirektno uključi što više mladih osoba u projekte kao što su predstave, koncerti, izložbe i slično, čime potičemo razvijanje svijesti o kulturi i umjetnosti kod mladih. Jednom kada mladi zavole odlazak u pozorište i slične institucije, uvijek će se vrlo rado vraćati na nove premijere i manifestacije“, priča Glavinić o još većem potencijalnom razvoju interesa za kulturu.

Broj članova u navedenim udruženjima je ohrabrujući, uzimajući u obzir da je ovdje riječ o mladim ljudima u dobi do 26 godina starosti, koji su, odrastajući u svijetu gdje je kultura stavljena u drugi plan, ipak dovoljno hrabri da zadrže ljubav koju osjećaju prema umjetnosti. Razvoj ove sfere, kojoj nije posvećeno dovoljno pažnje mnogih drugih institucija, doprinosi i samom podizanju kvaliteta života u Tuzlanskom kantonu.

„Smatram da je najveći rezultat u tome što se našim osnivanjem u gradu počelo brinuti o mladima, što se počelo raditi na ujedinjavanju, na okupljanju različitosti koje su se proteklim ratom pokušale podijeliti. Kao medij izražavanja mi smo odabrali umjetnost, jer jedino je umjetnosti ničija, a može biti svačija. Jezik umjetnosti je univerzalan, nije jednonacionalan, jednousmjeren, jednojezički. On je zajednički. I mislim da smo u tome uspjeli. U prilog tome govore generacije mladih ljudi u umjetnosti za sve ove godine našeg postojanja, koji su odrasli, suočili se sa samim sobom, upoznali sebe, svoje kvalitete, ali i mane i, što je najvažnije, naučili se staviti u kožu druge osobe, one prekoputa nas, pa tek iz te uloge procijeniti i suditi. Ukratko, gradu smo donijeli mjesto sigurnog odrastanja, što je i naš slogan“, govori Adnan Mujkić o umjetničkom djelovanju  sad i nekad.

Povećan broj projekata koji rade na povezivanju mladih iz regije

Porast projekata u protekloj godini dana, računajući i 2019, do sada nije samo u brojnosti već i u kvalitetu, u broju krajnjih korisnika proizvoda. Aktivno angažovana članica Pozorišta mladih Tuzle Amila Beširović godinama radi kao dramska pedagoginja u Dramskom studiju za djecu i mlade, ali djeluje i kao scenaristkinja, režiserka i glumica u mnogim predstavama. U decembru prošle godine je dobila zvanje master dramski i audiovizuelni umjetnik u polju primijenjenog pozorišta i time postala prva osoba iz Bosne i Hercegovine s navedenim zvanjem. Njen master rad − predstava „Alisa u zemlji slova“ u inovativnoj formi interaktivnog teatra − razlog je potpisane umjetničke saradnje između Pozorišta mladih Tuzle i Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu u trajanju od četiri godine. Takva saradnja je napredak i otvara mnoga vrata Pozorištu mladih Tuzle, s tim da omogućava razmjenu mladih ljudi i njihovih ideja, priliku za upoznavanjem novih pristupa umjetnosti i većom društvenom afirmacijom.

„Pozorište mladih Tuzle ima vrlo specifičan i prepoznatljiv pristup djeci i mladima u Tuzli i okolini. Važno je da djeca koja učestvuju u predstavama, prije svega, prolaze uvodne radionice kada detaljno uče o pozorištu, značaju pozorišta nekada i danas, važnosti timskog rada svih zanimanja u pozorištu, bitnosti partnerske igre i povjerenja na sceni, osnovnim pripremama za izlazak na scenu.  Samim tim oni više cijene i poštuju rad na svojoj predstavi i gaje ljubav prema pozorištu shvatajući koliko je disciplinovan i dugotrajan proces dolaska do neke pozorišne predstave. Tako, dugotrajno gledajući, kojim god zanimanjem kasnije da se bave u životu, ljubav i pažnju koju su osjetili prema pozorištu i umjetnosti oni sa sobom nose kroz život dalje“, priča Beširović o dosadašnjem načinu rada s djecom i mladima u ovom pozorištu.

Na pitanje kako njegovati interes za kulturu i umjetnost, kako ga razvijati i kako ga održati do te mjere da je postojan i utjecajan, odgovara da je pružanje podrške jedan od najvažnijih segmenata.

„Mladi Tuzle uvijek pokušavaju ohrabriti mlade ljude koji imaju nove ideje, usmjeriti ih, pisati zajedno s njima projekte i  kad god postoji mogućnost promovisati ih kao mlade koji se bore za umjetnost u gradu. U prethodnim godinama smo imali mlade koji su željeli da se posvete filmu, muzici, slikanju i različitim vidovima pozorišne umjetnosti. Mladima je potrebno dati podršku u njihovim početnim koracima te će se time sve više mladih i usuditi ostvariti svoje snove i  ideje u polju umjetnosti.“

Još jedan primjer aktivnog rada u kulturi, konkretno pozorišnoj umjetnosti, ovaj put bez udruženja i ostalih nevladinih organizacija, jeste postignuće predstave „Telefon“, koja je ove godine otvorila 18. festival srednjoškolskog teatra Bosne i Hercegovine u Živinicama i učestvovala na 17. festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva Bosne i Hercegovine u Konjicu. Predstava je produkt dramske sekcije Gimnazije Živinice, a nastala je u režiji mladog Adija Glavinića. Adi nije samo učenik gimnazije i jedan od članova dramske sekcije, već i režiser svojih filmova, glumac u raznim predstavama i u Živinicama i u Tuzli, te aktivni plesač.

„Kada me ljudi pitaju čime se bavim, tačno ne znam šta da odgovorim. Bavim se plesom, trenirao sam ga osam godina i osvojio mnoge nagrade i medalje. Bavim se muzikom, sviram klavir, pjevam. Bavim se glumom jer kroz nju sam spoznao sebe i naučio kako da radim na sebi. Bavim se filmom jer sam u prvom razredu gimnazije otkrio ljubav i prema tome. Tako da je moj odgovor uvijek – svime“, pojašnjava Glavinić svoju višestruku ulogu u svijetu umjetnosti.

Biti uvijek u potpunosti angažovan u umjetnosti i zalagati se za zanimanja koja se čine marginalizovanim u današnjem sistemu obrazovanja, ali i u društvenoj sferi koja je, kao što Glavinić tvrdi, stvorila stereotip da se ne može od toga živjeti, donosi česte prepreke i nerazumijevanje. Međutim, zar sav spomenuti rad pojedinaca, prvo u polju koje ih zanima, a zatim i njihov rad na sebi ne svjedoči da je, u posljednje vrijeme, djelovanje u sferi kulture u porastu. A samim time u porastu je i kvalitet kulturnog proizvoda i njegova uočljivost.

„Ostvario sam mnogobrojne novčane nagrade, priznanja i pohvale. Ali ni jedno mi nije bilo toliko važno koliko mi je bilo značajno kada mi je žiri jednog takmičenja prije ceremonije dodjele prišao i kazao da su htjeli diskvalifikovati moj film jer nisu mogli vjerovati da će jedan srednjoškolac napraviti nešto tako dobro. Tada sam, naravno, među više od 40 filmova osvojio prvo mjesto. Veliko bogatstvo predstavlja zadovoljstvo i osmijeh mojih roditelja jer opravdavam njihovo povjerenje i neizmjernu podršku“, kaže Glavinić.

Ambicija zahtijeva njegovanje, konstantan rad, posvećenost, odricanja i vjeru kako sve što je dobro može biti bolje – što se na kraju i koristi kao pokretačka snaga. Iako je za mnoge filmska umjetnost holivudski biznis i dovoljno daleka našoj maloj zemlji pa je shvatamo kao ideal i profesiju „elite“, Adnan Džekić i Benjamin Bakija su tek započeli karijere i ne planiraju ih završiti s jednocifrenim brojevima.

„U budućnosti se vidim čak s većom željom. Što više radim i stvaram to imam više volje i želje da nastavim dalje… ako stalno budemo nudili publici nešto novo u sferi umjetnosti, smatram da će biti dostupnije očima javnosti i da će mnoge fondacije željeti podržati naše projekte, a publika će se polako navikavati da se u njihovom gradu stalno nešto dešava i željet će posjetiti te događaje i tako ćemo u ovoj sferi napredovati“, priča Adnan Džekić o budućnosti svoje profesije režisera.

Benjamin Bakija je nedavno završio snimanje i montiranje novog kratkog filma pod nazivom „Kaktusi“, koji je prijavio na Sarajevo Film Festival u kategoriji kratkih filmova.

„Moja pokretačka snaga na ovom filmu je prvenstveno ta što je to moj novi, vlastiti projekat nakon što su prošle tri godine od mog posljednjeg filma. To je priča koja je sazrijevala mjesecima; u njoj pokušavam da neku stvarnost kojoj sam svjedočio djelimično uhvatim u pokretnoj slici“, priča Bakija o „Kaktusima“.

Svi ovi mladi ljudi, svako u svojoj sferi djelovanja, predstavljaju dokaz da je najljepše raditi ono što voliš i da takva ljubav ne dopušta odustajanje.

Izvor: analiziraj.ba


Facebook Comments