Nataša Tadić: Gore pijace

Nataša Tadić: Gore pijace


Tekstil, roba, obuća i još mnogo toga izgorjelo je u požaru na tuzlanskoj Velikoj pijaci.

Piše: Nataša Tadić

Ostalo je zgarište i nasekirani trgovci, od kojih je mnogima to bio jedini izvor prihoda.  Ovo je treća pijaca koju je uništio požar u zadnje tri godinu u Tuzlanskom kantonu. Pijaca “Arizona” u Gradačcu izgorjela je 2016,  Hametova pijaca u Tuzli 2018. i sada gradska Velika pijaca u Tuzli.

Pijace postoje od antičkih vremena. Uglavnom su se održavale na trgovima i u centru grada. Postoje u svim kulturama i narodima. Trgovci izlažu robu, ljudi dolaze, razgledaju i uzimaju šta im treba. Cjenkanje trgovca i kupca neizostavni je dio kupovine i izrodilo je onu poznatu rečenicu: “Nismo na pijaci.” Ne odlikuje samo kupovina pijace. Već susreti ljudi, druženja, razmjena informacija, dobara. I sve to uz graju, dovikivanje, galamu. Tu možete vidjeti ženu koja prodaje mrkvu i svježu germu, dok plete čarape, koje također prodaje. I za razliku od trgovina, na pijacama uvijek možete naći šta tražite. Možete naći metle, kanu za kosu, svježi kreč, makaze za šišanje ovaca, možete naći sve. “Od igle do aviona”, kao što kažu,  jer prodavači nabavljaju robu sa raznih strana, snalaze se kako znaju. Od toga žive. Nemaju ništa drugo.

I onda u jednom plamenu ode sav njihov mukotrpan rad i trud.  Tokom požara na tuzlanskoj pijaci trgovci su se borili i pokušali spasiti robu, nagutali se dima i zadobili opekotine. Na kraju su izgubili bitku sa vatrom. Mogli su samo stati sa strane i gledati kako njihov rad nestaje u dimu.

Svim pijacama koje su izgorjele u TK ne upravljaju korisnici štandova, već firme. Te iste firme dužne su obezbijediti sve potrebne uslove za boravak i rad zakupaca koji plaćaju štandove da bi na njima mogli prodavati i zarađivati za život. Tu se nalaze ogromne količine robe, raznih materijala, a na kraju krajeva, nalaze se ljudi čija sigurnost ne smije biti upitna. Ali očito jest jer požari su postali sve češći, a niko ne snosi odgovornost. A neko mora.

Jedina sreća u nesreći je što nema izgubljenih ljudskih života, ali ostaje gorka pomisao da naše pijace kao da polako nestaju. Ne gase ih samo požari. Već i brojne radnje i veliki tržni centri gdje ljudi provode sve češće vrijeme.

 

Video u fokusu


Facebook Comments