Riječi Milice Glogovac posvećene Nebojši lome na hiljadu komadića

Riječi Milice Glogovac posvećene Nebojši lome na hiljadu komadića

Navršilo se godinu dana od smrti velikana srpske glume Nebojše Glogovca. Njegove riječi, uloge, ljubav i dalje žive među Nebojšinim prijateljima, na pozornici, u publici i porodici – djeci i supruzi Milici, koja mu je na današnji dan posvetila dirljiv tekst na Facebooku.

Njene riječi prenosimo u cjelosti.

– Prođe godina, prolete…

– Kako misliš, prolete?

– Pa brzo prošla.

– Zar ovo nije najduža i najbolnija godina od kad je Vremena?

– E, a koje je boje?

– Šta, godina?

– Ne, koje je boje Bol?

– Crne, pretpostavljaš. Najcrnje crne koju možeš da zamisliš. Crnilo. Crno, kao potpuni besmisao. Crno, kao prazan ponor. Crno, kao nema i neće biti. Crno, kao loša namjera. Kao važno pitanje bez odgovora. Kao gubitak vjere. Kao nemoć. Kao pogled u ludilo, sa ivice ludila. Crno, kao odlazeće oči. Kao udah bez izdaha. Kao izdah bez udaha. Zagrljaj u prazno. Mrak toliki, da ne znaš gdje počinješ i gdje se završavaš.

– Ali crno i nije boja.

– Tako kažu. Crno je potpuno odsustvo Svjetlosti. Pa eto.

– Ali ti imaš Sunce.

– Imamo. Ljubavlju.

– A to, što boli…. Je li to Bol ili Tuga ili…šta je?

– Ne znam.I Strah je. I Ljutnja. I Očaj. Sve je.

– A ukus? Kakvog je ukusa?

– Bez ukusa je. Čini upravo da svi ukusi nestanu.

– A kolika je…ta Bol?

– Cijeli si Bol.

– Sve Vrijeme?

 Vrijeme, ha!

– Pa kako se tako živi? Je l biva lakše? I Ljubav, gdje je ona?

– Tu je i Ljubav, sve Vrijeme.

– Pa šta ona radi?

– Prvo bude dio Bola, od crnog je ne razaznaješ. A onda se polako pribere, strese crnilo, otvori prozore da udje Svjetlost, da vidiš boje. Hrani te, da porasteš.

Facebook Comments