Svjetski dan borbe protiv dijabetesa obilježava se 14. novembra, i to u trenutku kada u svijetu 425 miliona ljudi boluje od te bolesti. Stručnjake naročito zabrinjava činjenica da više od 90 posto oboljelih ima dijabetes tipa 2 i da polovina njih nije ni svjesna svog oboljenja. Za radio Kameleon, o tipovima dijabetesa, simptomima, ali i liječenju, dr. Almir Azabagić
“Šećerna bolest ili dijabetes je bolest koja je vjerovatno stara koliko i čovječanstvo. Imamo dva osnovna tipa: dijabetes tip 1 (inzulin ovisni) i dijabetes tip 2 (inzuilin neovisni). Tip 1 je malo teži i lošiji po prognozi, jer se javlja kod vrlo mladih ljudi. Osnovni simptomi su: povećanja žeđ, učestalo mokrenje, gubljenje na težini, suhoća usta. To su neki početni simptomi koji navedu i pacijenta i ljekara da pomisli da se radi o dijabetesu. “
Šećerna bolest (Diabetes mellitus) je najučestalija bolest žljezda sa unutrašnjim lučenjem (endokrina bolest). To je kompleksno oboljenje u čijoj se osnovi nalazi poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, masti i bjelančevina i koje je najpoznatije po stalno povišenim vrijednostima šećera (glukoze) u krvi. Za dijabetes se često kaže kako je to bolest “tihi ubica”, a dr. Azapagić objašnjava i zašto.
“Šećerna bolest je vrlo opasna, jer ne boli. Bolesti poput zubobolje, glavobolje, tu je bol simptom koji vas natjera da se javite ljekaru da tražite stručnu pomoć. Kod šećerne bolesti nema tog osnovnog i najjačeg znaka, a to je bol. Ta bolest može trajati vrlo dugo, a da ne pravi značajne probleme, a opet pravi veliku štetu. Baš zbog toga se kaže da je šećerna bolest tihi ubica. Šećerna bolest najviše štete pravi malim krvnim sudovima, a kao posljedica toga stradaju bubrezi, oči, cijeli organizam. Ta mikrocirkulacija u cijelom tijelu je oštećena. Kad se pojavi simptom, tada je uglavnom već kasno , jer je tada šteta već napravljana, i vrlo je teško popraviti. Znači kad je šteta tolika da je izazvala trnjenje, smetnje u vidu, oštećenje bubrega, tada je šteta nepopravljiva i može se samo raditi na smanjenju štete u budućnosti.”
Ova bolest ima blagu simptomatologiju i može godinama da se razvija neopaženo, sve dok se ne pojave dodatne tegobe. Dijabetes tipa 2 obično počinje u srednjem životnom dobu, razvija se sporo i podmuklo, često bez izraženih tegoba. Međutim, kada se tegobe jave, ne treba gubiti vrijeme, već potražiti pomoć ljekara. U tom slučaju, najbolje se držati striktnih preporuka doktora.
“Osnovno je da dijabetičar shvati da je dijabetes bolest koja traje cijeli život. To nije kao upala grla gdje ćete popiti antibiotik i uništiti bakteriju. Dijabetes je bolest koja traje. Uslovno rečeno, pametni dijabetičari žive sa dijabetesom, žive svoj život i umru od svoje smrti. Oni drugi dožive da ih dijabetes osakati, ili u najgorem slučaju da bude uzrok i nekog smrtnog ishoda. Osnovno pravilo kod liječenja dijabetesa je da se mora prilagoditi ishrana i fizička aktivnost, ukratko, životne navike se moraju prilagoditi ovoj bolesti, u suprotnom ni svi ljekari i lijekovi ovog svijeta ne mogu pomoći kod dijabetisa.”
