Kolumne

Prvi maj u BiH, zemlji slavlja i kukanja, sa ”planovima” u kojima sve manje postoji sutra




Piše: Mario Vranješ

Čudan smo mi narod , ono baš smo čudni, volimo slaviti i kukati. Ponekad te dvije stvari sastavimo pa na slavljima kukamo ili kukamo dok slavimo. Kako god, čudni smo i pretjerujemo i u slavljima i u kukanjima.

A volimo da planiramo ta slavlja, pa tako Prvi maj počinjemo planirati već za Novu godinu. Već u januaru se konta kamo će se za Prvi Maj, sa kime, za koliko para, koliko meze i pića treba, ko će voziti, a ko će se smjeti napiti? Kod koga jagnje kupiti, u koju ga pekaru odnjeti na pečenje ili možda da dio ekipe porani ujutro pa ražanj napravi? Pa gdje će biti dobra muzika, jer to je važna stavka Prvomajskih terevenki, gdje se harmonika može razvući, kolo okrenuti, par gajbi u hladnu vodu staviti ? I da se djeca imaju gdje igrati, da se ne mora plaho na njih paziti. Blizu ali daleko od vode, ne baš u šumi radi krpelja.

Ali, već u januaru počinjemo kukati zbog tog istog Prvog maja. Kukamo jer zaboga to je opet trošak,nismo se ni od Nove godine oporavili, pa od čega ćemo živjeti i kako ćemo to sebi omogućiti jer niko nema posla.

Može Prvi Maj ali samo skromno u krugu porodice, par čevapčića i jedna piva. Muzika može i sa kasetofona u kolima, ali da se ne isprazni akumulator. Djeci po sladoled i sok i to je to. Šteta što se ne može malo više dana planirati, pa da se razapne šator i ostane se hefta.

I tako 4 mjeseca kukanja i planiranja za najobičnije slavlje.

I već 29-og aprila u koji god tržni centar uđeš police sa robom su poluprazne. Dio sa suhim mesom otpuhan kao da je tsunami prošao, pive ima ali samo one najjeftinije, koju i patokari izbjegavaju. Alkohola nema, naručilo se. Sokova nema, biće malo kasnije. Dobavljači rade u 4 smjene. U mesarama se moraš naručiti za meso par dana ranije kao da ideš na CT ili ultrazvuk. Nema se para, kobajagi,ali snađe se Bosanac, posudilo se, ušlo u crveno, uzeo se kredit, gdje će Praznik rada bez nas neradnika i nezaposlenih da prođe.

A za Prvi maj urnebes. Dešavanje naroda. Lokalna izletišta puna. Muzika izbija iz svake brazde na bosanskim njivama. Sve je savršeno, sve je kako treba, problema nema, nezaposlenih nema, svi su napojeni, nahranjeni, siti i pijani.

Na cestama pojačana aktivnost policije, podiže se postotak kažnjenih za vožnju u pijanom stanju. Urgentni bolnički centri u stanju pripravnosti. Malo razbijenih glava, polomjenih ruku i nogu, pokoje ubistvo, i prođe Prvi maj.

A mamurluk će biti vrlo bolan. Kada se sve skupi, i alkohol, i kiselina u želucu, i vrijeme u kojem jesi, kada nanovo skontaš gdje si osvanuo i u kojem okruženju si mamuran, ima da glava boli godinu dana.

I ima li života poslije Prvoga maja pitamo se svi? Ima, ali uz još više kuknjave i planiranja .

I nemoj da ko zakuka na političare sljedećih godinu dana! Ni slučajno! Već trpite i ćutite do sljedećeg Prvog maja. A tada ćete se opet( ko fol), osjećati fino i ljudski.

Sretan nam Prvi maj moj napačeni, kukavni narode sa planom od Prvog maja do Prvog maja ( a u međuvremenu, ko živ, ko poluživ, ko mrtav).



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button