Kultura

Dok je koračao ka Stone i Travolti, mislio je: “E, da mi je sada biti u Sarajevu”







“Ovo je za moju zemlju, ovo je za Bosnu”, riječi su kojima je Danis Tanović prije 15 godina u holivudskom Kodak teatru završio kratko obraćanje, visoko podigavši pozlaćenu stutuu Oskar koja mu je pripala za film “Ničija zemlja” na 74. dodjeli nagrada Američke filmske akademije, a koju su mu uručile holivudske zvijezde Šeron Stoun (Sheron Stone) i Džon Travolta (John).

Pokorio festival

Možda će Vas zanimati i:

Trijumf Tanovićevog filma, za koji potpisuje scenarij i režiju, na najprestižnijoj smotri svjetske kinematografije, te 2002. godine na trenutak je postao najznačajnija vijest u zemlji u kojoj i danas, kao i prije 15 godina, ima malo istinskih razloga za radost i euforiju.

Hiljade gledalaca u BiH provele su budne noć između nedjelje, 24. marta, i ponedjeljka, 25. marta, čekajući da vide hoće li Tanoviću, nakon brojnih priznanja, pripasti i ono najveće. Svi su u BiH bili ponosni na svog “zlatnog dečka”, svakako najviše njegovi roditelji, otac Mevludin i majka Hatidža, koji su jedino ekipi “Dnevnog avaza” te noći otvorili vrata svoga doma te smo ekskluzivno prvi zabilježili i telefonski razgovor Tanovića sa svojim najbližima nakon što je u rukama držao Oskara.

Hiljade Tanovićevih sugrađana, kolega, komšija, raje s nestrpljenjem su iščekivale dolazak bh. oskarovca na organizirani doček ispred Narodnog pozorišta, a počelo se slaviti još na Sarajevskom aerodromu. Tih dana niko nije spavao.

– Dobar dan, Sarajevo. Muški dio publike ima pozdrav od Šeron Stoun, a ženski od Travolte. Neću vam držati nikakav govor, jer ih ne znam držati. Reći ću samo isto što sam rekao i prije desetak dana u Los Anđelesu: „Ovo je za moju zemlju, ovo je za Bosnu!” – ovim riječima pozdravio je Tanović euforičnu publiku ispred Pozorišta.

tanovic-pozoriste

Nakon što je “Ničija zemlja” pokorila sve festivale na kojima se pojavila, dobila i Oskara kao 41. nagradu, Tanović je ušao u historiju svjetske kinematografije kao debitant s najviše osvojenih nagrada. Postao je prvi i jedini reditelj s Balkana koji je osvojio Oskara i najuspješniji scenarista u regiji, iza kojeg su danas i filmovi “Pakao”, “Triage”, “Cirkus Columbia”, “Tigrovi”, “Prtljag”, “Epizoda u životu berača željeza” i “Smrt u Sarajevu”.

Ususret 89. dodjeli nagrada Američke filmske akademije koja će biti održana u nedjelju, 26. februara, Dnevni Avaz je razgovarao sa Čedomirom Kolarom, producentom filma koji je Tanoviću sve vrijeme pružao bezrezervnu podrška na putu ka Oskaru, te sjajnom glumačkom ekipom predvođenom Reneom Bitorajcem, Filipom Šovagovićem te Borom Stjepanovićem. Prisjetili su se uspomena sa snimanja “Ničije zemlje”, na koju je inače potrošeno oko dva miliona dolara, te kultnih scena iz filma i one najpopularnije “ko je počeo rat”, te trenutka kada je film osvojio zlatni kipić.

Evo, upravo gledam u Oskara, stoji ispred mene, pored Cezara, Zlatnog globusa… A tu je već 15 godina pa se čovjek malo i navikne. To je bilo potpuno nevjerovatno, neočekivano… Bilo je lijepo, bilo je sve što hoćete. Ali ono čega se najviše sjećam, skoro više nego same dodjele, jeste Danisov dolazak u Sarajevo. Znate, Oskara se sjetite, smokinzi, automobili, luksuz i to iznenađenje neviđeno, ali onda kada smo se svi smirili, kad smo znali da imamo nagradu, slijedi taj njegov dolazak u Sarajevo. Bio sam tada na festivalu u Portorožu i gledao sve na internetu, e, to ću teško zaboraviti – prisjetio se Kolar 2002. godine.

Osvrnuo se s puno emocija i na noć dodjele Oskara.

– To su nezaboravni trenuci. Kako nisam čuo, valjda od uzbuđenja, koji je film dobio Oskara, onda mi je Danis rekao, eto, mi smo ga dobili. U svemu tome najljepše mi je bilo kada sam ga pitao šta si  mislio dok si hodao dolje, jer trebalo je stići do te bine, da ti ne pokleknu koljena. Tada mi je rekao: “E, da mi je sada biti u Sarajevu” – ispričao je Kolar trenutke iz Kodak teatra.

Prema njegovim riječima, mnogi u regiji tada su željeli umanjiti značaj osvojenog Oskara koji je, kako su neki tvrdili, bio dug Bosni.

– Bilo je tu različitih špekulacija, međutim, prije svega mislim da je to odličan film i s tim se ne možemo šaliti. “Ničija zemlja” je dobila i Zlatni globus, nagradu za scenarij u Kanu, nije to, dakle, bio samo Oskar i nije baš da su se svi dogovorili da se oduže Bosni. Ne vidim stvarno zašto, jer mislim da je film imao odličan scenarij i pametnu režiju. Danis je priču stavio u prvi plan, a tek onda svoju režiju. Naprosto se povukao. Sve to je igralo ulogu. S druge strane, imali smo strašno dobrog distributera, što je važno u Americi. Ko god se nada da može dobiti Oskara bez moćnog američkog distributera, bolje da zaboravi. Oni počnu da rade na svemu tome šest mjeseci prije Oskara, imaju strategiju, novac… To je u našem slučaju bila MGM United Artist. To nije bila šala – podsjetio je producent “Ničije zemlje”.

Publika pamti brojne scene iz filma, najprije dijalog Renea Bitorajca s Brankom Đurićem Đurom o temi “ko je počeo rat”.

Slučajni rafal

– To je, svakako, najpoznatija i najviše izdvajana scena, ali više me vesele neki mali detalji do kojih smo došli spontano i kroz smijeh. Naprimjer, kada meni slučajno opali rafal iz puške. Ima toga puno jer je Danis dopuštao da se, zajedno s njim, i zafrkavamo na setu. Upravo smo tako došli do zanimljivih, pa i duhovitih rješenja – istakao je Bitorajac.

Na pitanje šta je bilo glavno oružje “Ničije zemlje” za osvajanje prestižne nagrade, glumac je imao jednostavan odgovor.

Bio je to pravi film, u pravo vrijeme, na pravom mjestu i definitivno je film koji se može pogledati i više puta – podsjeća Bitorajac.

Osnivač, profesor i nekadašnji dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i jedan od najvećih glumaca regiona Boro Stjepanović igrao je jednog od vojnika Armije BiH. On na “Ničiju zemlju” ima nešto drugačije sjećanje.

Na film ne gledam kao na film koji je dobio Oskara, nego na film u kome sam poslije toliko godina bio s ljudima s kojima se zbog gluposti i budalaština koje su nam učinjene nisam sreo i bilo mi je lijepo i čudno i zanimljivo da ipak nije sve propalo. Zbog toga sam bio sretan i zadovoljan, zbog tih konkretnih stvari – kazao je Stjepanović.

Za Bitorajca, koji je sjajno odigrao lik Nine, “Ničija zemlja” je lijepa uspomena.

Puno stranaca profesionalaca na setu, velika koprodukcija, sve je na sekundu, sve štima, kolege partneri mahom poznanici i prijatelji, te redatelj, praktički generacija i blizak s glumcima. Đuro, Šovo i ja tih mjesec, dva bili smo kao najbolji prijatelji. Kad bih tražio dlaku u jajetu, bila bi to vrlo visoka temperatura, ponekad i do 40 stupnjeva, ali na to se ipak nije moglo utjecati – prisjetio se Bitorajac.

I za Filipa Šovagovića, koji je igrao Ceru, “Ničija zemlja” je najbolji do sada film rađen na našim prostorima i teško da će to, poručuje glumac, neko nadmašiti.

Stvarno smo se zbližili na tom snimanju. Sve je trajalo neka dva mjeseca, tako da od tada vučem i velika prijateljstva. To je ono najbolje što čovjek može dobiti u tim situacijama. I danas se rade dobri filmovi, neki dođu do nagrade, neki ostanu bez njih, ali mislim da je bitno da postoji kontinuitet – naglašava Šovagović.



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button