Nihad Mešić River: Kako sam naučio da kocka ne donosi dobitak

Nihad Mešić River: Kako sam naučio da kocka ne donosi dobitak

Poslala me mati tetki Sajdi u neko kasno proljetno doba, mogla je biti 1973. godina. Imao sam nepunih osam godina da joj nešto odnesem. Znao sam doći sam sa  Slatine gdje smo preselili tetki i tetku koji su živjeli u dvostanki blizu tada veoma aktivnog Doma mladih. Po obavljenom zadatku i oproštaju od tetke, krenuh kući. Zaustaviše me dvije djevojčice starije od mene cijelu vječnost ‘ mislim da su imale trinaest ili četrnaest godina, lijepe i visoke, jedna plave, druga smeđe kose, izgledale su u svojim šarenim haljinicama kao vile iz neke domaće bajke.

  • Zdravo, ja sam Željka, a ovo je Sabina, reče plavokosa. Hoćeš li da učestvuješ u tomboli?
  • Ne znam šta je tombola?
  • Izvlačiš brojeve i ako broj kojeg ti izvučeš nosi nagradu, a evo spiska s nagradama, onda si dobio na tomboli – izdeklamova Željka.
  •  Kako se zoveš?
  • Nihad.
  • Hajde Nihade, izvuci broj – reče smeđokosa Sabina dajući mi poklopac kutije od cipela u kojem su bili papirići uredno presavijeni tako da se brojevei nisu vidjeli.

Uzeh papirić, otvorih ga i vidjeh da je na njemu broj sedam.

  • Oohohoo, dobio si kišobran, uskliktaše Sabina i Željka unisono.
  • Izvoli!

Bio je to lijep ružićasti kišobran. Uopće mi nije smetalo što je ženski jer svoj kišobran još uvijek nisam imao.

  • Jel’ stvarno?, pitam.
  • Da, da!!!! – govore ubjedljivo. – Dobio si!
  • Ne šalite se?!! – provjeravam još jednom.
  • Ne, evo vidi, ispravan je!

Željka otvara i zatvara kišobran i uručuje mi ga. Sav ustreptao krećem kući, okrećem se prema Željki i Sabini da se ne predomisle, ali one kao gledaju svoja posla. Pređoh desetak metara kad me pozvaše.

  • Nihade, vrati se!

Vraćam se. One se smiju.

  • Zar si stvarno mislio da ćeš dobiti kišobran za posve?! E Nihade, lijepo smo se poigrali. Možda nekad i dobiješ nešto. Ovaj put je ovo bilo kobajagi!

Nisam bio puno tužan, ali mi jeste bilo krivo. Sad sam zahvalan Željki i Sabini što me naučiše da nikad ništa ne očekujem od nagradnih igara, tombola i ljudi. U ovo današnje vrijeme lažnih svakodnevnih obećanja o laganom životu i brzom bogaćenju, ćetrdeset godina kasnije, ovakvo iskustvo dobro dođe.

Iz knjige ”Četveropis vremena” Nihada Mešića Rivera

 

 

 

Facebook Comments