Kolumne

HERO(J) HALEM Latić: Za naše heroje „minuta šutnje“ traje vječnost!

Alija Izetbegović je bošnjačke glavešine savjetovao da sliče na svoj narod. Meni se čini da su imali „tvrde uši“!

Piše : Nedžad Latić

Možda će Vas zanimati i:

U Armiji Bosne i Herecegovine bilo je veoma mnogo heroja. Neki su nam poznati i o njihovima herojskim djelima smo čitali knjige, slušali svjedočenja i gledali filmove. Heroji se ne mogu klasificirati po veličini; svi su veliki! Posebno vjerujemo da su šehidi na takvoj deredži/pijadestalu ovog i onog svijeta kakvu „običan smrtnik“ ne može dokučiti. Mnogo sam upoznao takvih heroja i sjećam se mnogih šehida, pripadnika Armije Bosne i Hercegovine. Ipak se između svih njih usuđujem izdvojiti Halema Heru kao posebnog heroja/šehida, kojeg sam poznavao kao dječaka, a u ratu ga nisam sreo.

On je svoje herojstvo pokazao 24. januara 1994., kada je cijeli dan sam uspijevao zadržati napad hrvatskih ozloglašenih jedinica koje su napadale na njegovo selo Here. Taj napad je bio samo jedan od ciljeva i pravaca prodora HVO-a, odnosno HV-a iz pravca Pozora prema selima Privora i Neretvice.

U toj velikoj ratnoj operaciji kodnog imena „Sve ili ništa“, koja je imala za cilj probiti „put spasa“ na pravcu Prozor- Fojnica, odnosno Busovača, učestvovale su 4 brigade iz Hrvatske sa elitnim specijalnim jedinicama HVO-a, poput Kažnjeničke bojne, kojom je komandovao ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta. Te jedinice su nadirale iz pravca Prozora, putem preko Menjika, prema selu Here, gdje su bile prve borbene linije Armije Bosne i Hercegovine.

Napad je počeo u zoru, oko 5 sati, a trajao je skoro do samog zalaska sunca, oko 17 sati, kada su zločinačke grupe upale u to malo selo i iz osvete pobile trideset-ak civila. Ubijena je nena sa djevojčicom u naručju, ranjen dedo na sećiji; niko preživio nije!

Zašto je tolika sila, potpomognuta artiljerijom, morala protratiti cijeli dan da bi zauzela jedno selo od trideset-ak kuća? Zločinci krive Halema Heru.

On je sam iz dva rova, sa PAM-om i puško-mitraljezom, cijeli dan odbijao napade krvoločnih Tutinih bandita potpomognutih tenkovima. Dakle, Halem je čas pucao iz PAM-a, čas trčao do mitraljeza, i tako 12 sati uspijevao voditi bitku sa Bog- sami- zna kolikim brojem Tutinih zvjeradi i tenkovima. Bio je ranjen i opet nije uzmicao; uporno je pucao… Vjerovatno je bio i gladan i žedan. Pogodili su ga tenkovskim projektilom samo dvadesetak minuta prije zalaska sunca. Mnogi smatraju da je uspio izdržati još tih dvadesetak minuta da bi se krvoloci povukli.

Da, u ovaj pojednostavljeni scenario jedne herojske bitke mogu se unijeti detalji i sekvence, kako njegovih saboraca, tako i boraca iz Pridvoraca koji su sa Stupa, jednog uzvišenja s onu stranu rijeke Drugičine odakle se vidi Herska okuka i na njoj malo brdašce Konjsko, gledali Halema dok se prebacuje iz rova u rov i sam puca cijeli dan prema zlikovcima.

Ali,ovdje je važnije istaći da je i njegov stariji brat Avdo, također šehid, koji je poginuo prije njega, te da Halem nije bio oženjen, a da je, hvala Allahu, dž.š., prvu bebu ove godine u Sarajevu rodila je upravo supruga njegovog sestrića.

Zbog toga sam ove godine odlučio otići na mevlud kojeg mještani sela Here svake godine priređuju na dan njegove pogibije, a sjećajući se 33 šehida koja su toga dana usmrtili zlikovci. I da napomenem da niko još nije uhapšen niti je procesuiran za ovaj zločin!

Bila je dupke puna mala herska džamija; sedam imama sa sedam ahmedija na glavama učili su mevlud… Kao poseban gost ove godine bio je Nezim Halilović Muderis, koji je održao nadahnut vaz/govor posvećen šehidima. Muderis je u ovom kraju veoma cijenjen zbog njegove hrabrosti koju je ispoljio u ratu. Nekoliko puta je citirao Aliju Izetbegovića, kao ratnog komandanta, podsjećajući kako je bošnjačkim glavešinama savjetovao da sliče na svoj narod.

Ja mislim da je ovo lijep Alijin savjet, ali da su oni kojima je upućen imali „tvrde uši“. Zamislite nekog političara da danas u bilo kojem parlamentu i na bilo kojem nivou vlasti, poput Halema, sam brani nešto što smatra za ideale svoje domovine, nešto što smatra istinom i pravdom i silom argumenata „rafala“ po protivnicima. Takvog nema i ne možete ga ni zamišljati!

Možda je još pogubnije i žalosnije da postoji gora sorta ljudi i od ovakvih političara, a i njima je bio upućen ovaj savjet. To su bivši oficiri, kako JNA tako i Armije BiH. Zaista, poznajem i susrećem u Sarajevu dvadesetak penzionera sa najvišim vojnim činovima koje, jednostavno, zaobilazim na javnim mjestima. Ako bih ikad stekao kakvu političku moć osmislio bih neku formu zakona, poput onog kojeg su komunisti imali u formi famoznog „verbalnog delikta“ i zabranio bih svim „bivšim oficirima“ da govore o ratu! Možda bih se pozvao i na „vojnu tajnu“, istu onu iza koje su ovi oficiri krili svoj kukavičluk i neznanje tokom rata i nikad mi nisu davali tražene informacije, pa bi im derogirao većinu napisanih knjiga o ratu. Osobno sam ih sve pobacao iz svojih rafa za knjige jer je u njima glupa gomila laži!

I to bih sasvim ubjedljivo mogao braniti potrebom zaštite digniteta i časti istinskih heroja i šehida! Ako već, iz ne znam kojih sve razloga, opravdanih i neopravdanih, o ovakvim herojima ne možemo adekvatno pisati i pjevati u školskim udžbenicima, onda je bolje da šutimo!

Ionako „minuta šutnje“ za bosanske heroje traje vječnost! I u toj „vječnoj šutnji“ bosanske majke rađale su heroje poput Halema!

Ne znam hoću li doživjeti i više ikada čuti pjesmu herskih kupilica na Milašnicama koju sam slušao kao čoban. Ali vjerujem da će se opet nekad horiti pjesma s Milašnica… I to će pjevati upravo djevojčica koja je prva rođena ove godine u Sarajevskom porodilištu!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button