Kolumne

Mario Vranješ: Čekajući proljeće…

Evo me, čekam proljeće…

Razodjenuo sam svoje zimsko krzno. Pripremam bore i pore na prve alergijske reakcije na behar. Prvi džep-flonidan-tu je-nabavljeno, drugi džep maramice-nemam-prvi kiosk da se kupi, mali džepić na farmerkama-kapi za nos-tu su-ostalo još par kapi.

Možda će Vas zanimati i:

Očekujući proljeće…

Prevrćem oko maloga mozga sve svoje buduće avanture koje ću raditi na prvim zrakama sunca sa vlatima trave i laticama cvijeća, sa pčelama, bubama i bajama, djevojkama, ženama. Namještam šeretski osmijeh, pred ogledalom vježbam uvlačenje stomaka, tj. zimskih naslaga sala i primjećujem najnoviji centimetar zalisaka na mome inteligentnom čelu.

Pogledavam gdje li je više proljeće…

Probudio se međed u meni, prilično gladan, riknuo i poželio da pojede svijet, k'o meze. U zaboravu sam ostavio smetove, oluje, snijeg, led i hladne vjetrove sjeverce.

Prevrnuo sam u utrobi sve progutane psovke, ledene radijatore, vruću rakiju, suze, krikove i hladna srca koja zavoljeh.

I  čekam proljeće…

Ljudi, insani, homo sapiensi i dalje prolaze mimo mojih potreba da im se obratim.

Ljepote, strasti i požude očekuju moj pozitivan odgovor, pa  da me opkole, opkorače, uzmu i zauzmu.Niz vodu puštam da odu svi otrovi i fekalije duše moje skupljene u zimskim noćima,pod punim mjesecom, ispraznim svjetlom zvijezda i sjevernjačom koja pokazuje na nedokučivo.

Dok čekam proljeće…

Kontriram oportunistima, čekajući visibabu da mi nikne na ramenu. Ubijam u pojam pesimiste dok mirišem jagorčevine na ženskim bedrima. Sa razumijevanjem opsujem užu i širu familiju neo (sve i svakakvima) sa jaglacom zadjenutim na mom personalnom osmjehu

Haman da je došlo proljeće…

Piše: Mario Vranješ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button