BiH

Svi naši strani plaćenici: RS ima registar izdajnika godinama, pa šta…

Od dolaska na vlast desničarske vlade u Hrvatskoj koja je prije nekoliko dana najavila uvođenje kontoverznog „registra izdajnika“, veliki dio javnosti i medija podigao se na noge negodujući zbog pokušaja žigosanja pojedinaca i organizacija u ovoj zemlji na ovakav način.

Za to vrijeme, sa druge strane rijeke Save, u Republici Srpskoj, nezvanični i zvanični registri izdajnika, etiketiranje pojedinih ljudi kao plaćenika i špijuna, kao i politika patriotizam naspram izdajništva, je nešto što je maltene postao sastavni dio ovdašnjeg političkog folklora, koji je prije nekoliko godina uvela vlast.

Možda će Vas zanimati i:

Zato i ne čudi kad se mi čudimo što se Hrvati čude pokušaju desničara u tamošnjoj Vladi da naprave registar izdajnika. Pa on kod nas već godinama postoji! Možda ne kao zvanični dokument, ali kao sastani dio literature stranačkih vojnika, ili u svakodnevnom javnom istupanju najviših zvaničnika, da.

Ako se samo sijetimo da su u posljednje dvije godine na raznim spiskovima vlasti kao izdajnici označavani bivši borci VRS, novinari i mediji, nevladine organizacije, pojedinci iz javnog života, da bi na kraju na red došla i opozicija, koja je svo ovo vrijeme to blago posmatrala, dok se nije i sama našla među „stranim plaćenicima“.
Ipak, najviše pažnje su izazvali spiskovi izdajnika Vlade RS iz 2009. godine i tzv. crna lista rušilaca RS iz publikacije u ediciji SNSD-a, čiji je recenzent, veliki poklonik Dodikovog lika i djela i njegov lični biograf Milan Ljepojević. Ovakve sulude liste koju je koje su rađene pod pokroviteljstvom vlasti samo pokazuju koliko daleko smo odmakli od naših komšija iz Hrvatske u sastavljanju registara izdajnika.

Sigurno jedna od organizacija koja je najviše puta bila i još uvijek je na udaru vlasti u RS jeste Transparency International BiH. Ivana Korajlić, program menadžer ove organizacije je rekala za BUKU da u vrijeme kada je TI BiH trpio najveće udare nije bilo jednostavno nastaviti sa normalnim radom, budući da su pored javnog proglašenja izdajnikom, postojali i primjeri direktnih prijetnji.

“Ipak, ono što je presudilo da svima u organizaciji da još jaču motivaciju za rad  je zapravo shvatanje da su ovakvi napadi zapravo potvrda da su analize i slučajevi korupcije koje objavljujemo zaista značajni, ukoliko izazivaju takvu reakciju vlasti, koja ih ne može ni opovrgnuti, već pribjegava metodama diskreditacije. Naravno, negativne posljedice su se odrazile, prije svega, kroz nemogućnost adekvatne saradnje sa institucijama RS, a građani su veoma brzo shvatili pravu prirodu ovih optužbi, što pokazuje i veliki broj građana koji nam se obraća za pravnu pomoć, a i istraživanja koja smo radili. Ipak, kada imate dugogodišnju politiku predstavljanja svih NVO kao stranih plaćenika i domaćih izdajnika, uvijek će postojati i dio javnosti koji će podleći ovim stavovima i treba jako puno vremena da se to promijeni”, ispričala je Korajlićeva.

Ona se prisjetila primjera kada je Vlada RS 2009. godine uz dnevne novine distribuirala zvnični dokument Vlade na kojoj se određene osobe i organizacije, pa čak i predstavnici međunarodne zajednice optužuju za nekakva izdajstva, rušenje RS, i to pozivajući javnost praktično na linč tih ljudi.

“To je tad prošlo bez apsolutno ikakvih posljedica. Ni u ovom slučaju, niti u drugim slučajevima koji su uslijedili, nisu reagovale institucije, nije bilo nikakvih posljedica, a samo smo imali verbalne osude od strane međunarodne zajednice. Kada jedan ovakav drastičan primjer prođe bez reakcije, onda svi drugi postaju normalni, a toliko su učestali da se već javnost navikla na njih. Nadležne instituceije ne reaguju jer su pod kontrolom vlasti koje kreiraju ovakvu atmosferu, a među građanima je generalno prisutan podanički mentalitet i moto „ne talasaj“, koji je rezultat i toga što vide kako prolaze oni koji „talasaju“”, smatra Korajlićeva i dodaje da se u ovakvim slučajevima ne može očekivati pomoć ni od onih koji bi trebali da vas zaštite.

“Kada pokušate sudskim putem da potražite zaštitu, kao sto smo mi u više navrata u ovakvim slučajevima činili, ti procesi traju i po 7-8 godina, i na kraju izgube svrhu. Na kraju je to sve dovelo do toga da unazad godinu dana imamo pokušaje usvajanja 4 zakonska kojima bi se potpuno legalizovao politički progon i agencije i institucije za provođenje zakona i zvanično stavile u službu vladajuće partije u obračunu sa njenim neistomišljenicima. Pored toga, postoje i najave uspostavljanja tijela koja bi se zapravo i bavila identifikacijom tzv. izdajnika. To znači da su se već vlasti poprilično osigurale da do nekih jačih reakcija ni ne dođe”, navodi Korajlićeva.

Ona smatra da se ovakava politika “izdajnik-patriota” koristi samo zbog činjenice da je najefektivnija za skretanje pažnje sa drugih problema.

“Tako je najlakše polarizovati javnost, manipulisati nacionalizmom i strahom, i na taj način pridobiti i one grupe ljudi koji možda ne bi podržali određenu političku opciju, ali dobijaju iluziju da neko brani njihov nacionalni korpus, ili kako vole upotrijebiti onu istrošenu frazu „vitalni nacionalni interes“. Jednostavno, ovdašnje politike nemaju ništa konkretno da ponude i uvijek je lakše koristiti se već oprobanom metodom stvaranja konflikta i nahuškavanja javnosti na nekog izmišljenog neprijatelja, nego provoditi konkretne reforme i nuditi praktična rješenja”, objašnjava Korajlićeva.

I ekonomosta Damir Miljević se našao nebrojeno puta na raznim listama izdajnika i stranih plaćenika koje je su objavljivane uz blagoslov vlasti u RS. On za Buku tvrdi da nije nimalo jednostavno, biti u takvoj situaciji.

“Podvrgnuti ste javnom linču od strane režimskih medija koji o vama pokušavaju stvoriti što lošiju sliku i kriminalizovati sve što u životu radite. Tzv. institucije sistema počinju da vam prave probleme oko svega, pokušava se vama i kompletnoj porodici onemogućiti čak i egzistencijalni opstanak, postajete nepoželjni bilo gdje i bilo kada sa ciljem da se apsolutno diskreditujete po svim osnovama i da se minimizira bilo kakvo vaše javno djelovanje. Dobra strana svega toga je što čovjek i u privatnom i u poslovnom životu napokon sazna ko su mu pravi prijatelji i poznanici, a ko ne”, navodi Miljević.

Prema njegovom mišljenju, jedan od razloga zašto skoro niko ne reaguje na razne spiskove izdajnika jeste da su u realni politički život u BiH koncept obračuna sa neistomišljenicima prvi uveli predstavnici međunarodne zajednice i to u prvom redu OHR.

“Sjetite se samo stavljanja nepodobnih OHR-u na crne liste, lišavanja ljudi osnovne egzistencije i prava na rad, smjenjivanja i ljepljenja etiketa. Nikad neću zaboraviti kakvu su harangu na mene, istina samo verbalnu, vršili najviši zvaničnici međunarodne zajednice kada sam se, kao jedan od rijetkih protivio uvođenju PDV-a na način kako je uveden. Tada su me častili epitetima protivnika napretka zemlje i zaštitnika švercera i kriminalaca. Drugi razlog vidim u ponašanju opozicije koja se nikada u ovoj zemlji nije ozbiljno i dosljedno pozabavila zaštitom ljudskih prava i ignorisala je takva dešavanja kada se radilo o ljudima koji nisu “njihovi”. U pravilu je reagovala samo onda kada su oni ili njihovi u takvoj situaciji. Treći razlog, po meni najvažniji, leži u činjenici da najveći dio stanovništva u ovoj zemlji nema blage veze o tome šta je demokratija i šta je uloga građanina u demokratiji. Za prethodnih dvadeset godina građane su ovde samo učili da je demokratija pravo koje možeš a ne moraš koristiti. Niko ih nije učio da je demokratija prije svega obaveza svakog građanina da svaki dan kontroliše sistem i upozorava na njegove devijacije. Stoga i ne čudi što na bilo kakve javne proteste u ovoj zemlji, kada se radi o ozbiljnim stvarima koje imaju potencjalni učinak na sve, ne izađe više od par stotina ljudi, i to prvenstveno onih koji su lično pogođeni nečim. Ljudi ovde još nisu svjesni da to što je neko trenutno na tapetu režima i što nema reakcije otvara put da oni budu slijedeći”, objašnjava Miljević i dodaje da je ovakva politika sve više u igri jer se nažalost pokazala efikasna kada vlast dođe u situaciju da ne zna šta da radi ili da se osjeća ugroženo.

“S obzirom da nema oštrih reakcija građana niti organa na takve pojave onda je sa stanovišta vlasti najjednostavnije pljunuti po nekome zalijepiti etiketu i tako skrenuti pažnju javnosti sa bitnih stvari ili svojih postupaka i kupiti vrijeme. Uostalom ljudi na Balkanu su nažalost uvijek spremniji da se bave iracionalnim temema i tuđim životima nego stvarnim problemima i svojim životima”, rekao je Miljević za BUKU.

I sociolog Srđan Puhalo je malo kad bio izostavljan, sa spiskova izdajnika i stranih plaćenika. On naglašava da je toliko puta prozvan izdajnikom da se počeo sprdati sa tim, iako mu ovakve kvalifikacije stvaraju mnoge poteškoće u životu.

„Mnogo vrata ti je zatvoreno kad postaneš neko ko je etikatiran od strane vlasti kao izdajnik. Ljudi se plaše da sarađuju, ali ja pokušavam da tome ne pridajem mnogo pažnje“, rekao je Puhalo za Buku.

On navodi da je kod nas na sceni dugogodišnja sistemska kampanja pravljenja izdajnika koja se čak i promoviše uz pomoć velikog dijela medija u službi vlasti.

„To se radi sistemski i uz podršku vlasti. Ako samo pogledamo spisak izdajnika Stefana Karganovića koji je objavio SNSD na svom sajtu, vidimo ko je pokrovitelj svega toga. Na taj način se permanentno stvara klima paranoje, gdje se pojedini ljudi identifikuju kao rušioci RS. Problem je u tome što i opozicije ne osuđuje ovakve spiskove i napade, jer su njihove vrijednosti suprotne onima NVO sektora. Pri tome mi imamo spiskove ljudi koje vlast konstruiše i koji se javno imenom i prezimenom prozivaju kao izdajnici i strani plaćenici bez dokaza. To nas dovodi do ozbiljnih problema, jer se samim tim vlast šalje poruku i drugim ljudima šta da rade, a tanka je linija između etiketiranja i razbijanja glava“, rekao je Puhalo.

U posljednjih godinu dana na tapeti vlasti u RS su se našli i predstavnici opozicije, što je i njih napokon natjeralo da se trgnu i reaguju na ovakvu politiku presuđivanja bez dokaza. Vlast je čak najavila i stvaranje zakonskog osnova za progon navodnih izdajnika, a jedan od onih političara koji u zadnjih nekoliko dana trpi najveće osude od strane vladajućih u RS zbog izdajništva je ministar spoljnih poslova Igor Crnadak.

„Ta retorika kojom se koriste Milorad Dodik i Željka Cvijanović najviše štete nanosi samoj RS. Pa oni najavljuju zakon o veleizdaji samo da bi se obračunali sa opozicijom. Takva politika, ako se uopšte može tako i nazvati, je usmjerena protiv interesa svih građana RS. To je samo jedna suluda kampanja sa ilivima bijesa io uvredama, kojima se pokušava sakriti suština, a to je da je RS ekonomski upropaštena“, kazao je Crnadak za BUKU.

Politička analitičarka Tanja Topić za naš portal objašnjava da u RS politika stvaranja nepostojećih izdajnika i stranih plaćenika olako prolazi u javnosti koja ne zna da stoji glasno i jasno iza svojih stavova.

„Ovo je mali prostor, valičine jednog Zagreba ili Beograda gdje ne postoje uslovi da se stvori ambijent za slobodno mišljenje ljudi. Kod nas su uvijek ljudi koji imaju multikulturalni štih i koji misle svojom glavom obično završe kao nekakvi izdajnici ili starni špijuni. Došli smo do tog nivoa da ako niste u aktuelnoj vlasti automatski postajete izdajnik. To samo pokazuje da je ovdjedemokratija na jako niskom nivou“, rekla je Topićeva i dodala da su ovakvi postupci pojednostavljivanje stanja u kome se nalazimo i politike, kojom se najlakše utiče na građane, udarajući na emocije.

„Sve se podređuje tom patriotizmu,zbog čega se moraju pronaći nekakvi protivnici i izdajnici. A sve to rade etiketirajući ljude kao izdajnike i to one ljude koji žive ovdje, plaćaju porez za razliku od ovih lažnih patriota koji imaju niz nekretnina i varijanti, počevši od Beograda pa sve do mrskog im Zapada“, tvrdi Topićeva.

Sve ove sulude liste koje su rađene pod pokroviteljstvom vlasti samo pokazuju koliko daleko smo odmakli od naših komšija iz Hrvatske u sastavljanju registara izdajnika.

Tako je linč pojedinaca i organizacija koji se nazivaju izdajnicima i stranim plaćenicima u RS jednostavno postao nešto što je je toliko evoluiralo da je dostiglo sasvim neki drugi nivo, malo gdje viđen u svijetu, a po čemu smo postali već nadaleko poznati. Zato Hrvati, smanjite malo doživljaj i nemojte mnogo da se uzbuđujete i dižete dramu oko jednog, i to tek najavljenog, registra izdajnika. Pogledajte kako se to radi preko Save i vidjećete da vaš problem i nije toliko veliki.

Izvor: BUKA

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button

instagram volgers kopen volgers kopen buy windows 10 pro buy windows 11 pro