Skokom bez aplauza i bacanjem cvijeća obilježena 25. godišnjica rušenja Starog mosta

Skokom bez aplauza i bacanjem cvijeća obilježena 25. godišnjica rušenja Starog mosta


Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!

Saša Oručević iz Kluba skakača u vodu “Mostari” kazao je da se najcrnjiji dan u historiji Mostara obilježava kako tradicija nalaže, bez politike i govora.

“Uradimo najmanje, ali i najviše što je u našoj mogućnosti. Bacimo cvijeće, izvedemo skok bez aplauza i probamo da još jedneom skrenemo pažnju cijelog svijeta da se takva glupost i zločin više nigdje ne ponove. Vrijeme prolazi i vjerujem da će ono uliti u glave nekih drugih ljudi da se to nije smjelo desiti”, izjavio je Oručević.

Na mostu je danas bio i mostarski muzičar Saša Đermanović. Kazao je da se tog 9. novembra 1993. godine ne voli prisjećati.

“Bio sam ranjen, a došli su momci s linije i kazali da je srušen. Pomislio sam dokle ljudsko ludilo ide, katastrofa. Simbol grada više ne postoji. Prvo me obuzeo bijes, pa tuga, ne mogu ni opisati te osjećaje. Drago mi 25 godina kasnije vidjeti ovoliko djece na mostu. Važno je da se ovo ne zaboravi”, kazao je Đermanović.

Trčalo Amna, učenica četvrtog razreda Gimnazije Mostar, bila je jedna od onih koja je s svojim kolegama i kolegicama došla danas na novi Stari most, na pravi čas historije.

“Znajući da su moji roditelji rođeni Mostarci, a da mi je dedo jedna od zadnjih osoba koja je prešla preko Starog mosta prije njegovog rušenja, definitvno mi puno znači. Došla sam da održimo uspomenu na dan kad je srušen jedan od najljepših mostova na svijetu, srušen bez ikakog razloga”, kazala je Amna.

Bio je danas na Starom mostu i najveća legenda skokova s njega, Emir Balić. Prisjetio se kako mu je poziv novinara za komentar rušenja donio vijest o tragičnom događaju.

“Svi su bili ogorčeni, a skokovi s trambuline dok nije obnovljen most, bili su mi najdraži i najtužniji”, kazao je Balić.

Stari most u Mostaru srušen je granatiranjem jedinica HVO-a 9. novembra 1993. godine. Izgrađen je između 1557. i 1566. kao majstorsko dijelo mimara Hajrudina. Nakon obnove 2004. godine uvršten je na spisak svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Facebook Comments