“CVIJET SJEĆANJA”: Kako je nastao, kako se nosi …

“CVIJET SJEĆANJA”: Kako je nastao, kako se nosi …


Pratite Kameleon na Facebooku


Mnogo je materijalnih dokaza, svjedočenja i simbola koji od zaborava čuvaju genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici, jula 1995 godine, a cvijet “Sjećanje” samo je jedan od njih. Jeste li se ikad zapitali kako je nastao taj bijelo zeleni cvjetić, ko ga je napravio i zašto se nosi isključivo na lijevoj strani?

Nesvakidašnja ljubavna priča je Jasminu Čamdžić, rođenu Puljanku, 1994. godine dovela je u Gračanicu, kada su svi željeli pobjeći iz vihora rata. Talenat za rukotvorine otvorio joj je vrata udruženja “Gračaničko keranje”, koje od zaborava čuva jedan od najstarijih zanata u BiH.

Topla dobrodošlica i druženje sa vrijednim ženama iz tog kraja za Jasminu je bila prilika da i sama ispolji kreativnost, te pokaže šta zna i koliko može.
S ponosom je, kaže, prihvatila ponudu da baš ona izradi simbol koji će podsjećati na žrtve genocida u Srebrenici.

Napravljeno nekoliko verzija, a jedna se izdvojila

Želeći da on podari smiraj žrtvama, utjehu porodicama, opomenu zločincima i nadu da se nikad i nikome ovakvo zlo više ne ponovi, s jednakom ljubavlju iskerala je više verzija cvjeta, tragajući za najboljim rješenjem.

“Jedna je verzija iskočila. Imala je i ona i svi su imali zelenu i bijelu boju, ali ovaj je imao jednostavnost, imao je čaroliju nekakvu, nekakvu tu nevinost u svim tim cvjetovima. Oni su možda neki bili veseli, al on je bio drugačiji. I ja sam znala, kad sam ga napravila da je to to”, govori za BHRT članica Udruženja “Gračaničko keranje” Jasmina Čamdžić.

Prve godine kada je nastao cvijet, Jasmina je bila preplavljena poslom, u želji da što više ljudi ponese simbol stradanja civila u genocidu.

“Prve godine kad je bila podjela cvjetova, ja sam bukvalno ustajala u šest ujutro i lijegala u jedan u dva noću. Radila sam i nikad mi nije bilo dosta, jer sam htjela da još neko nosi, još neko nosi, još neko nosi… “

Cvijet nastao u ovim vještim rukama drugačiji je od svega drugog što je Jasmina uradila, a ono što jedino nije bilo bitno ovoj ženi je finansijska dobit.

“Ja sam stvarno to iz srca radila. Mnogi me pitaju, ovako kad spomenem da sam ja uradila prvi cvijet i kad na poslu to kažem, koliko sam para zaradila? Ja nisam za novac ništa radila, samo od srca i ja mislim da je on zato takav”, ističe Jasmina Čamdžić.

Svaki ovaj cvijet, kaže Jasmina, sjećanje je na jednu osobu čije srce više ne kuca.

Zašto se cvijet nosi na lijevoj strani?

“Nije slučajnost što se cvijet nosi na lijevoj strani. To je zato što je nastao iz srca, a tu su otkucaji srca. Bilo je prijedloga da to ne bude bašlija, da bude magnet, jer pokvari se, jer zna rupicu da napravi, ali mi nismo htjeli odustati od bašlije. Bašlija je naša i šta je jedno odijelo spram jednog života?”, govori Jasmina.

Za kratko vrijeme, cvijet sjećanja postao je univerzalni simbol stradanja nevinih, prepoznatljiv i prihvaćen širom svijeta.

“Pitali su me često, na kome mi je najdraže da vidim taj cvijet da se nosi? Ni to mi nije bilo bitno, bitno mi je da se nosi. Nije bitno da li to nosi neki predsjednik ili u skupštini UN-a ili jedno malo dijete. On je svima pristupačan. Znači bitno je da se nosi, da nikad ne zaboravimo, da se nikad više zlo ne desi…”

Nedavna smrt muža ukopanog na drugi dan Bajrama, koji se obilježava i kao Dan šehida, najveći je životni udarac s kojim se Jasmina teško nosi, ali hrabro bori.

“Ja opet imam snagu i opet imam cvijet. Znači, sad radim cvijet i za njega”, kaže Jasmina Čamdžić.

Facebook Comments