Ispovijesti iz Sjeverne Koreje: Zatvorenike raznose dinamitom i porodica mora gledati

Ispovijesti iz Sjeverne Koreje: Zatvorenike raznose dinamitom i porodica mora gledati


Pratite Kameleon na Facebooku


Sjevernokorejski vojnik Lee Cheol ne može se prisjetiti koliko je puta bio prisiljen okupiti se sa ostalim vojnicima na sletištu kraj Pjongjanga i gledati kako naoružani odredi smiču “neprijatelje države”. No ono u što je siguran jest da se ta praksa povećala pod Kim Jong-unom.

“Bio sam jako traumatiziran, nisam mogao jesti niti spavati danima. Sjećam se zvuka koji nastaje kada čovjeka pogodi metak, jako je različit od onog kada pucate na vježbama. No tako sam se toga naslušao da sam otupio”, kaže Lee za britanski Guardian prisjećajući se prvog puta kada je bio prisiljen gledati kako vojnici ispucavaju čitave šaržere svojih AK-47 pušaka u osuđene. 80.000 i 120.000 političkih zatvorenika Lee je u vojsci Sjeverne Koreje proveo gotovo osam godina, a tamo je došao kad je imao 16. To je bila njegova jedina šansa za bolji život, i odlazak na fakultet.

No, njegova je vojna karijera obilježena groznim nasiljem koje je uključivalo javne egzekucije i svakodnevna premlaćivanja vojnika kao dio kolektivne kazne. Procjena UN-a jest da je između 80.000 i 120.000 političkih zatvorenika u zatvorskim kompleksima i logorima diljem Sjeverne Koreje.

“Neki od zločina režima su istrebljenja, ubistva, porobljavanje, mučenje, zatvaranje, silovanje, nasilne pobačaje, drugo seksualno nasilje, progon radi političkih i vjerskih uvjerenja, rase ili spola, nasilno preseljenje populacije, nestajanje osoba i izgladnjivanje zatvorenika”, navodi UN-ova komisija u svom izvještaju. Riječ je o ljudima koje režim smatra prijetnjom političkom sistemu i vodstvu Sjeverne Koreje.

Human Rights Watch kaže kako je Sjeverna Koreja i dalje jedna od najrepresivnijih država neovisno o nedavnoj ponovnoj uspostavi diplomacije s Južnom Korejom, SAD-om ili drugim državama. Usprkos čitavom nizu gaženja ljudskih prava teško da će se o tome ozbiljnije razgovarati na sastanku Donalda Trumpa i Kima koji će se održati 12. juna u Singapuru, jer je sva koncentracija na tome da se Sjever uvjeri da se odreknu svog nuklearnog programa razvoja atomskog oružja. Lee je radio u građevinskoj brigadi, zidajući državne zgrade i stanove za državnu elitu.

Njegova vjera u režim počela je kopnjeti kada je dobio zadatak da radi na jednom od Kimovih “vikendica”, piše Guardian. “Rečeno nam je da svi u Sjevernoj Koreji prolaze kroz nevolje zajedno, no oni su živjeli u luksuzu. Osjećao sam se izdano, kao da mi je cijeli život bio laž”, priča Lee. Dio tlocrta tih kuća kraj grada Wonsana je nestao, a za krađu su optužili Leeja. On je pobjegao u svoj rodni grad gdje su mu rekli da će sigurno biti smaknut ako ga uhvate.

Podmitio je neke ljude te uspio napustiti Sjevernu Koreju no i dalje se jako boji za svoju obitelj, te zato koristi pseudonim. Michael Kirby, nekadašnji sudija u Australiji koji je na čelu komisije koja je objavila izvještaj kaže da su “logori nalik na gulage agregat ljudske patnje” i da se svijet mora osvrnuti na režimske “zločine protiv čovječnosti”.

Nada se kako će Trump na sastanku s Kimom o tome i razgovarati jer ako se sada s time ne bave, više neće biti moguće vratiti se na tu temu. “Ako nema napretka kada je riječ o ljudskim pravima, nikada neće biti mira i sigurnosti na korejskom poluotoku. Ovako je to samo nada da ako Sjevernu Koreju zahvati ekonomski napredak da će onda doći i ljudska prava, no to se ne dogodi uvijek”, kaže Kirby. Sjeverna je Koreja do sada svaki pokušaj razgovora o tome srezala u korijenu. Režim, koji odbija ikakvu saradnju s UN-om i njegovim tijelima, kasnije je rekao da su “zaključke izmislili SAD i njihovi saveznici”.

Prošli mjesec je ministarstvo vanjskih poslova Sjeverne Koreje reklo kako SAD “ne smije namjerno provocirati” zemlju spominjanjem ljudskih prava. Kim, treći po redu vladar iz dinastije, optužen je kako je naredio postupke neizmjerne brutalnosti kako bi učvrstio svoju moć. Lee je napomenuo kako je broj smaknuća porastao otkad je on došao na vlast, te metode opisuje kao brutalne – ponekada se žrtvu raznese eksplozivom dok je porodica prisiljena gledati.

Kimov ujak, Jang Song-thaek smaknut je 2013. godine nakon što je optužen kako je organizirao i htio provesti državni udar, a Kimov polubrat, Kim Jong-nam, preminuo je nakon što su mu nepoznati ubice u lice pustili zabranjeno hemijsko oružje VX. Incident se dogodio na aerodromu u malezijskom Kuala Lumpuru u februaru prošle godine. Čuvari su ga tjerali da danima bude budan Još jedan od svjedoka okrutnosti režima je Paek Yosep, sin političkog oficira koji je odrastao u relativnom luksuzu, a pobjegao je iz vojske kada mu je bilo 17. Uhvatila ga je kineska policija i poslala nazad u Sjevernu Koreju gdje je završio u radnim logorima.

To je opisao kao “najlakšu moguću kaznu”. Dok je bio tamo često su ga svlačili do gola te ga mlatili remenom i drvenim palicama, a čuvari su ga tjerali da danima bude budan, bez minute sna. “Većina zatvorenika uvijek nešto slaže jer se boje kazne, a vlasti koriste nasilje kako bi sve iz vas izvukli”, kaže Yosep. No, iskustva dvojice preživjelih teško da će utjecati na teme o kojima će se razgovarati na žurno organiziranom susretu čiji je cilj preoblikovanje regionalnog političkog krajolika.

“To je ozbiljno propuštena prilika i vrlo žalostan primjer toga kako su ljudska prava stavljena na stranu kako bi se rješavala pitanja sigurnosti”, kaže Sokeel Park, direktor istraživanja i strategije u organizaciji “Liberty in Northe Korea”.

“Svi Sjevernu Koreju vide kao problem za sigurnost drugih država, no to je samo simptom jednom ukorijenjenog načina funkcioniranja. Ako ne dođe do ozbiljnih promjena u sistemu, neće biti trajnih benefita sastanka. Nema normalnih odnosa sa tako abnormalnim sistemom”, kaže Park. (Tuzlanski.ba) |

Facebook Comments