Srbijanac na posmrtnici supruge naveo ko je kriv za njenu smrt

Srbijanac na posmrtnici supruge naveo ko je kriv za njenu smrt


“Supruzi nije bilo dobro, nije mogla ni da ustane. Pozvao sam Hitnu pomoć koja je odbila da dođe. Kad sam je poslije par sati, na kraju sam odvezao u bolnicu, moja Vesna je preminula, samo je pala…” priča za Blic Veroljub Simović iz Vranja u Srbiji, koji za smrt svoje nevjenčane supruge krivi neažurnost ljekara lokalnog zdravstvenog centra.

Fotografija posmrtnice Vesne Zdravković-Simović (54) šokirala je građane širom Srbije, a Vranjance ostavila u nevjerici. Na njoj se, sem posljednjeg pozdrava ožalošćenih članova porodice, navodi i sljedeće:

“Zbog neblagovremene intervencije i nesavjesnog rada dežurne ekipe hitne pomoći grada Vranja, izgubismo nama dragu Vesnu suprugu, majku, sestru i tetku u svojoj 54-oj godini života i ostaviše nas da tugujemo za njom, a kao utjehu da se vječno sjećamo njenog dragog i vedrog lika”.

Veroljub, vojno lice u penziji, objašnjava da je do prerane smrti njegove životne saputnice i majke kćerke Anđelije (17), došlo u utorak, nakon što ju je on odvezao u ambulatnu hitne službe. Međutim, stvar je počela da se komplikuje nekoliko sati ranije.

– Nije se osjećala dobro tog dana, zacrvenila se, glava joj je bila otečena, podočnjaci podbuhli… Otišli smo oko 16 sati na odjeljenje medicine rada i internista joj je uradio EKG pregled, za koji je rekao da je dobro prošao. Doktorka joj je dala neki lijek na licu mjesta, nisam siguran koji tačno, a na njen zdravstveni list je dopisala lijekove koje je Vesna ubuduće trebalo da pije uz svoju redovnu terapiju i pustila je kući. Moja supruga je imala problema sa aritmijom i povišenim pritiskom, ali se dugo bavila rukometom i ljekari su joj govorili da uprkos tome “ima srce da živi 100 godina”. Trebalo je samo u četvrtak da se javi svom ljekaru i podigne te nove lijekove. Oko 17 sati smo došli kući i tada joj se stanje pogoršalo – dodaje Veroljub.

Prema njegovim riječima, Vesnu je pogodila teška mučnina i od konstantnog povraćanja uopšte nije mogla da ustane.

– Dali smo joj “klometol” zbog mučnine želuca, ali nije pomoglo, samo je sjedila i povraćala. Kako ustane, tako želudac opet proradi, na kraju više nije imala ni šta da povrati i osjećala je bolove u gornjem predjelu stomaka. Ja sam oko 17.30 pozvao Hitnu pomoć i objasnio im suprugino stanje. Postavili su mi pitanje zašto je ne dovezem do ambulatne, odgovorio sam im “da mogu da to uradim, sigurno i bih”, ali Vesna jednostavno nije mogla da makne. Napomenuo sam da smo već tog dana odradili EKG pregled, na šta mi je žena s druge strane telefona rekla “Ako ste već bili tamo onda je to to, oni su viša instanca od nas”, nisam mogao da vjerujem – priča potreseni suprug preminule.

Štaviše, dodaje, zaposlena u zdravstvenoj ustanovi bila je vrlo neljubazna.

– Dok sam ja s jedne strane razgovarao s njom, Anđelija je počela da plače i dobacivala mi da ljekari moraju hitno da dođu. U svoj toj panici doktorka mi je nadmeno rekla “Nemojte da se derete”, pa sam joj objasnio da imam dijete u kući koje plače od straha. Da se ne bih dalje raspravljao s njom i počeo da psujem, samo sam joj se zahvalio, prekinuo razgovor i isključio telefon – prepričava Veroljub dramatične trenutke.

Malo kasnije činilo se da je situacija krenula nabolje. Vesna je stala na noge.

– Negdje oko 20 sati stanje joj se blago poboljšalo i uspjela je da ustane, obuče se, pa smo kolima krenuli ka domu zdravlja. Kad smo stigli, rekao sam im da sam već razgovarao sa jednom od zaposlenih, ali su mi oni objasnili da ljekari hitne službe mijenjaju smhene od 19 sati i da se to zbilo u periodu kad je radila prethodna ekipa. Bilo kako bilo, čim smo Vesnu krenuli da spuštamo na krevet, ona je pala i od tada se nije podigla. Odmah je pritrčalo nekoliko njih, krenuli su da joj daju elektro šokove i ostalo, pola sata su se borili za njen život. U 20.50 doktor je došao da mi izjavi saučešće. Uzrok smrti bio je infarkt – kaže on.

Od tog trenutka, kaže, ne prestaje da ga proganja misao da je život njegove drage mogao biti spašen da je lekarska ekipa došla na njegov poziv.

– Stalno mislim “Da su došli tada, kad sam ih zvao, možda bi joj pružili prvu pomoć, možda bi preživjela”… Opet, s druge strane, možda ni doktorka kod koje smo bili ranije tog dana nije odradila posao najbolje, možda je trebalo odmah uraditi još neke analize, ne znam. Ipak, ponašanje te žene u Hitnoj pomoći mi je najgore od svega. Jedina moja pretpostavka u tom slučaju jeste da su ti ljudi čekali da im se završi smjena i da nisu htjeli da intervenišu da im se ne bi produžilo radno vrijeme tog dana, za koje nisu naknadno plaćeni. Čast izuzecima, ali ljudi u našem zdravstvu su danas takvi kakvi su, laici. Svi koji vrijede i koji su stručni, odlaze iz zemlje – žali se Veroljub.

I tome kako će dalje postupati, suprug preminule Vesne konsultovat će se sa advokatom. Nakon toga će odlučiti da li će tužiti ljekare za nesavjesno lečenje.

– Sačekaću da se malo smirimo i onda ću se vidjeti sa advokatom u vezi sa pokretanjem procesa protiv odgovornih zdravstvenih radnika. Ovde čovjeka osuđuju kad zgazi kuče, a za ovakve slučajeve nema sluha. Još će ispasti na kraju da sam ja ubio svoju suprugu, jer je nisam odmah odvezao u zdravstveni centar. Od žrtve će napraviti ubicu – rezignirano govori Veroljub.

Umjesto da se veselimo zbog kćerkinog punoljetstva sad smo u suzama.

– Anđelija će u aprilu napuniti 18 godina. Već smo krenuli da se pripremamo za njeno punoljetstvo, da zakazujemo lokal za proslavu i sad umjesto da se veselimo zajedno, mi plačemo. Tješimo se, nekako izdržavamo, ona kao da nije još svjesna da se to dogodilo. Ja imam ugrađena četiri bajpasa, pa vjerovatno ne želi da me dodatno opterećuje, ali vidim koliko joj je teško – uz uzdah zaključuje sagovornik Blica.


Facebook Comments