Autor Matrice ponašanja djece pojašnjava: Zašto želimo uvesti novi sistem u škole

Autor Matrice ponašanja djece pojašnjava: Zašto želimo uvesti novi sistem u škole


Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!

Novi pilot-projekat Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS “Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja djece” izazvao je u proteklom periodu veliku pažnju u medijima, te negodovanje brojnih roditelja i pojedinih nastavnika.

Radi se o mehanizmu koji je napravljen kako bi se kod djece na vrijeme uočilo nasilno ponašanje, ali i da bi se uočile i potencijalne žrtve nasilja. Matrica sadrži indikatore za prepoznavanje društveno neprihvatljivog ponašanja, poput otpora prema školskim pravilima, uništavanja javnog dobra, konzumiranja alkohola i droge, pasivnog svjedočenja i snimanju nasilja među vršnjacima. Svaki indikator je označen posebnom šifrom koju pedagozi na inicijativu nastavnika upisuju u matricu ukoliko ih primijete kod neke djece.

Uprkos tome što je osnovni cilj da se spriječi vršnjačko nasilje, koje je sve češće u našoj zemlji, pojedini roditelji se protive ovom projektu, zbog toga što će, kako kažu, na ovaj način njihova djeca biti “etiketirana, jer im nastavnici daju šifre, kvalificiraju ih, otvaraju dosijee” i slično. Ipak, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu i jedan od autora ovog projekta, Elmedin Muratbegović, ističe da to nije tačno, te da nema potrebe za stvaranjem panike u javnosti i među roditeljima.

U razgovoru za Faktor pojašnjava kako je i zbog čega je odlučeno da se ovaj pilot-projekat isproba u sarajevskim školama.

Spriječiti nasilje

– U decembru 2015. godine nakon tragičnih događaja i samoubistva dječaka u Sarajevu, kolegicu Dženanu Husremović, Gorana Čerkeza i mene pozvao je na razgovor ministar, pitao nas je šta bismo mogli uraditi da bi se takve stvari sistemski spriječile. Nakon konsultacija sa ostalim kolegama naš stav je bio da moramo napraviti neko sistemsko rješenje po ugledu na standarde ranog prepoznavanja rizika kroz svakodnevnu aktivnost u školama kako to rade u zemljama EU, ali da nam zato treba vremena, jer se to ne može uraditi ad hoc i napamet – priča o samim počecima ovog projekta Muratbegović.

Tada je okupljeno 32 stručnjaka, i to devet profesora psihologije sa univerziteta u Banjoj Luci, Istočnom Sarajevu, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, četiri profesora pedagogije sa različitih univerziteta, te nekoliko pravnika, profesora socijalnog rada i konsultanata.

– Prije dvije godine smo se svi mi okupili i radili smo na instrumentu kojem je prethodila analiza dosijea šta se dešavalo u našim školama u prethodnih deset godina, šta je najčešće bilo prijavljivano i šta je najčešće završavalo tragično. Utvrdili smo da je neophodno struktuirati faktore koji su se dešavali, ne samo slučajeva aktivnog nasilja dječaka i djevojčica, nego i slučajeva gdje smo mogli primijetiti predisponirana ponašanja da dijete bude žrtva nasilja. Urađen je snop indikatora svrstan u osam faktora, te smo mataricu predali psiholozima koji se bave mjerenjima. Nakon toga smo došli do radne verzije koju smo odlučili pilotirati negdje u BiH. Kolege iz RS-a su se prve ponudile, jer im se svidjelo kako smo to uradili, a mi smo se u FBiH odlučili da pilotiramo projekat za početak samo u KS u 13 škola. Radi se o devet osnovnih škola, izabranih slučajnim uzorkom iz svih općina i četiri srednje škole izabrane prema problemima – pojašnjava profesor Muratbegović.

Dodaje da su za prva četiri mjeseca održani treninzi za svako nastavno vijeće u svim školama, te da nije bilo nikakvih problema sa tim nastavnicima.

– Tada smo registrovali 423 djeteta rizika bez ijednog incidenta, bez da iko zna ko su ta djeca, osim roditelja i stručne službe škole. Na opće zadovoljstvo bili smo jako ushićeni modelom koji je omogućio zaštitu djece i roditelje, zaštitu informacija o djeci i došli smo na korak do ukidanja disciplinskih sveski, koje danas poprilično diskriminiraju djecu i stavljaju im etiketu za čitav život – ističe Muratbegović.

Iako je početak realizacije ovog pilot-projekta bio obećavajući, ubrzo su počele mnogobrojne kritike roditelja da izlaze u javnost. Optužbe roditelja da ovom matricom nastavnici mogu da prijete učenicima, da ih šifriraju i slično, profesor naziva netačnima, jer kako navodi, nastavnici uopće nemaju pristup matrici, te da čitav projekat nije tako zamišljen.

– Mi smo se potrudili da ta priča bude u domenu stručnih službi, da nastavnik apsolutno može samo primijetiti, a ništa zapisati bez stručne službe škole. Ne pravi se nikakav dosije, lista se nigdje ne prenosi, to će samo omogućiti nastavniku da prepozna 83 ponašanja kod djeteta koja mogu biti problematična i usmeno obavijestiti stručnu službu škole, osnosno pedagoga. Možemo na Facebooku do sutra da se sporimo jel nastavnik upisuje djeci šifre, ali ja ću samo reći da matrica ne stoji kod nastavnika, ona stoji u stručnoj službi škole pod ključem. Jedina osoba koja upisuje u nju je pedagog, kojem se nastavnik obrati i koji mora samo potpisati kada nešto kaže. Tako da je glupa priča o tome da li je nastavnik šifrirao, kodirao, etiketirao djecu itd… – ističe profesor.

Nastavnici zloupotrijebili projekat 

Problem je očigledno nastao kod pojedinih nastavnika koji su izgleda potpuno pogrešno shvatili ovaj mehanizam, te ga čak i zloupotrijebili.

– Problem je jer su neki nastavnici upisivali kodove iz matrice u disciplinske sveske. Ne žele da odu u stručnu službu i razgovaraju sa pedagogom, nego šifre tu upisuju, to je čista zloupotreba. A ako je nastavnik prijetio djeci upisivanjem šifri, to je druga stvar, te stvari nisu do nas, mi nismo primali nastavnike u škole. Mi smo uradili model koji podrazumijeva prosječno intelektualnog čovjeka, a Ministarstvo je održalo i obuku nastavnika. Čak su i 23 mentora poslali u škole, kako bi nastavnicima bili pri ruci, ali očigledno i pored toga neki nastavnici su dočekali djecu sa prijetnjama “upisat ću ti šifru, nosit ćeš to do kraja života” itd. To je potpuno zloupotrebljeno – tvrdi Muratbegović.

Naglašava da matrica nije upisivanje radi nekog analitičkog praćenja, već otkrivanje problema ako ga neko dijete ima, te da će se one brisati.

– Matrice se brišu. Bit će elektronske da se u vidu softvera svi podaci brišu 15. juna, jedino ako se radi o nekom izrazitom riziku, ili bolesti koje se moraju unijeti u pedagoški karton. I u zdravstvenom kartonu postoje podaci o bolesniku pa ih niko ne spori, a svaki ljekar i medicinska sestra mogu ih vidjeti – navodi profesor, vidno razočaran javnim mnijenjem koje, “u projektu samo traži nekakve prevare”.

– To je nevjerovatno, imam osjećaj da roditelji vladaju školama i to nije dobro. I mi, autori ove matrice smo roditelji i želimo najbolje za svoju djecu. Nemamo imperativ da ovo mora zaživjeti u školama. Mene lično kao inicijatora neće uvrijediti ako kaže naš sistem da to ne može. Ali evo mi imamo dijelove gdje smo dokazali da to treba i da može. U neozbiljan kontekst nas dovodi to što nismo spremni preuzeti odgovornost. Kada se nešto desi mi samo kritikujemo bez ponude nečeg novog  – zaključuje profesor Muratbegović.

 Faktor

Facebook Comments