VAHIDA DJEDOVIĆ//Žene podržavaju nasilje nad muškarcima: “Muško kopile, treba te prebiti”

VAHIDA DJEDOVIĆ//Žene podržavaju nasilje nad muškarcima: “Muško kopile, treba te prebiti”

@Vedran J

Pratite Kameleon na Facebooku


PIŠE: Vahida Djedović

Kada se govori o nasilju u porodici, većina nas pomisli na scenu u kojoj muškarac uznemirava ženu, na bilo koji način. Rijetki su oni koji pomisle da žena maltretira muškarca.

Posljednjih dana, na društvenim mrežama, ponovo je aktuelna davno ispričana priča o traumatičnom razvodu našeg kantautora Al Dine i njegove, sada već bivše žene, Arduane.

O nasilju nad ženama se često govori. I neka. Trebalo bi i češće. Ali, o  nasilju nad muškarcima, rijetko ko prozbori.

Da li je Al Dino bio žrtva nasilja ili ne, mi to sa sigurnošću ne možemo znati, jer niti smo njegovi socijalni radnici, niti njegovi psihoterapeuti. Uglavnom, Al Dino je istakao kako ga je Arduana tukla, grebala i čupala za kosu.

U svojoj karijeri, imala sam samo tri muškarca koji su došli na psihoterapiju jer im je glavni problem bio to što su žrtve nasilja u porodici.

Jedan je ostao bez posla i zapao u jednu depresivnu epizodu, a žena mu je svaki dan prigovarala kako ništa ne vrijedi, nije nikakav muškarac i kako od njega nema nikakve koristi. Čak je na društvenim mrežama počela da komentariše kako sve sama mora da radi i kako ima muža koji “lelemuda”. To ismijavanje je otišlo toliko daleko, da je čovjek intenzivno razmišljao o suicidu.

Drugi je radio dva posla kako bi svojoj porodici obezbijedio solidnu egzistenciju i, kad god bi došao kući, žena mu je prigovarala kako stalno hoda i kako ga nikad nema kod kuće. Kako se kurva i kako će mu jednom ta kurvetina doći glave. Kada im dođu gosti, redovno nastoji da ga omalovažava.

Treći više nije znao šta da radi sa svojom ženom koja, čim nešto nije po njenoj volji, počne da plače i plače sve dok on ne kaže da će biti tako kako ona želi. On nije mogao podnijeti njene lažne suze, nije mogao ništa učiniti jer mu je uvijek nametala osjećaj krivnje i nije znao kako da izađe iz takve situacije.

Dvojica od njih trojice, pokušali su razgovarati o razvodu, ali ponovo su doživjeli prijetnje u smislu da djecu nikada neće vidjeti i da će se ona ubiti samo ako ju ostavi.

Rijetko koji muškarac se žali da ga žena tuče, mada ima i takvih slučajeva. Muškarci, koji su žrtve nasilja u porodici, uglavnom trpe psihičko nasilje.

Psihičko nasilje je najrasprostranjeniji vid nasilja i podrazumijeva situacije kada vas partner/ica: vrijeđa, ismijava, kritikuje, optužuje, prijeti vam, naziva vas pogrdnim imenima, ponižava, omalovažava vas ili vašu rodbinu i prijatelje (npr.:, „tvoji prijatelji loše utiču na tebe, svi ste vi kurvari”, i sl. ), ljubomorna je, prisluškuje vaše razgovore, provjerava vaše poruke,  svojim ponašanjem vas nagoni da mislite da ste manje vrijedni i druge slične situacije.

Pokušala sam naći statistički prikaz nasilja nad muškarcima u BiH, ali ni Google mi čak ne vjeruje pa me pita: “Da li ste umjesto Statistika…, mislili Nasilje nad ženama?”

Dakle, u Bosni i Hercegovini nemamo ovakvih podataka, ali u susjednim zemljama kažu da su muškarci žrtve porodičnog nasilja u 7 – 10 % slučajeva, ali to su prijavljeni slučajevi. U Bosni i Hercegovini nema ni jedne sigurne kuće za muškarce.

Zašto muškarci ne prijavljuju nasilje?

Upravo iz ovakvih komentara, kakvi su se našli u priči o Al Dini. Zanimljivo je da je mišljenje žena potpuno suprotno od mišljenja muškaraca. Dakle, kada je Al Dino objavio da je njegova žena vršila nasilje nad njim, tako što ga je udarala, vukla za kosu i grebala, najčešći ženski komentari bili su: „Tako ti i treba!“ „Trebala te je dokrajčiti.“ „Ja bih te ubila.“ „Muško kopile, treba te prebiti.“ Muškarci imaju ovakve komentare: „Papučar!“ „Bolje je da šutiš.“ „Konju, šta si sebi dozvolio.“ „Ma, kurvetina, pusti je.“ „Tako je kad oženiš kurvu.“

Dakle, žene podržavaju nasilje nad muškarcima, a muškarci opet, to isto nasilje, ismijavaju. Stoga, muškarci zbog stida i osude okoline često šute o nasilju i ostaju u disfunkcionalnim vezama. Ostajući u takvim odnosima, a da bi preživjeli, neki se povlače i izbjegavaju povratak kući, pa dolaze sve kasnije, neki se odaju alkoholu, a neki koriste fizičku snagu.

Služeći se psihološkom literaturom dolazi se do podataka da ipak, održavanje kruga nasilja podjednaka je odgovornost oba partnera, jer ni jedna sretna žena neće prigovarati, a ni jedan sretan muž neće nasrnuti na svoju ženu. Upravo, zbog nedostatka otvorenosti i intimnosti, parovi često postaju glumci u vlastitom životu, pa glume u komadu „Karpmanov trokut“. Dodjeljuju sebi uloge progonioca, žrtve i, s vremena na vrijeme, ulogu spasioca. Uloge mijenjaju u zavisnosti od situacije, a krajnji cilj ove drame je bijeg od intimnosti.

Dok sam pisala ovaj članak, naišla sam na jedan forum koji govori o nasilju nad muškarcima. I, kao u naprijed navedenim komentarima, i u ovima je priča slična, ali naišla sam na jedan, koji kaže:

“Balansiram na ivici njene emotivne britve. Često se pitam, biti ili ne biti, a ja, evo godinama balansiram i ne znam na koju stranu ću se rasjeći. Ili ću njenu britvu usmjeriti prema njoj samoj.”

NAPOMENA: Tekst je isključivo mišljene autorice, a ne stav redakcije Radio Kameleona…

Facebook Comments