Umišljamo da udišemo jedinu stvar koja je besplatna

Umišljamo da udišemo jedinu stvar koja je besplatna


Jeste li probali novu aplikaciju "Radio Kameleon" ? Download na Google Play!

Postoji ona narodna i, prije svega, majčinska “kad si zdrav i voda ti je slatka” i o njoj razmišljamo tek u onim momentima kada su nam muda u procjepu, a obično je tada medvjed već iza naših leđa i zamijenio nas je sa bukvom (i nije leteći medvjedić).

Kada smo poimanje Drugog svjetskog rata posmatrali upitnikom naših dječijih, nevinih očiju koja bestreptajno i vragolasto i iznova i iznova nalaze izlaz iz tadašnjeg hitlerovskog okupatorskog plana, uvijek bi nas roditeljski argumenti vraćali na start naših teza.

Na kraju bismo birali nebo kao opciju na kojoj nam opaki “švabo” ne bi mogao ništa. Roditeljsko “Sine, oni žele uzeti i zrak…” bi nas restartovalo i vratilo u pelenu.

Od opakog švabe i razmirica velikih glavešina, u nedostatku udnih centimetara, a na svjetskom nivou, prošlo je nekoliko svjetlosnih godina i mi sada živimo u getoiziranoj državi na brdovitom Balkanu i uz mnogo krivih kurčeva ispravljamo Drine, dokle god bije srce u junaka i dokle god dišemo.

(U)dišemo?!

Trideset hiljada ljudi

Zadnji rat, u kome su nam bacili kosku i zavadili pse oko nje, uporedo sa hamburgerima, amerikanizacijom tabula rase i mutiranim kolonijama, ostavio nam je i sindrome matematičkog brokerskog razmišljanja.

Ovo kalkulativno vijuganje, sada amerikaniziranog domoroca, na cifru od preko trideset hiljada (30. 000) koju broji Facebook grupa POKRET ZA ČISTI ZRAK je znak da reagujemo (da lajkujemo).

Nutrina grupe je ispunjena blur fotografijama bez filtera i prikazuje transilvanijska naselja u pola Tuzle u kojima ne znamo koga grof dRAKula vreba niti kakve poremećaje ćemo ostaviti našoj djeci  u amanet. Peticija je u toku.

Iako smo i 2014. tragali za krivcem za buđavi zrak, “prodisali” smo, pa smo odmah i zaboravili da je zrak nevidljiv i neopipljiv, nakašljali smo se, iskašljali nešto crno i sve to gurnuli pod tepih dok se o njega nismo i spotakli.

Spoticanje se desilo nekoliko godina kasnije, odnosno danas i kao i prije imamo (ne)zadovoljnu masu u komi i misaone revolucije koje se guše u izlizanom Facebook postovanju.

Pišanje niz vjetar

Ako pogledamo u retrovizor i minuli svojevremeni protesti u Tuzli su rasplamsali vatricu, na koju se se političari popišali i ugasili je, sličan scenario bismo mogli očekivati i u ovom virtualnom revolutivnom kihotovskom jurišu na vjetrenjače termoelektrane.

U buntu nismo imali novce za bus kartu kako bismo podržali ustanak robova, sada nam fali po neka rublja za zaštitne maske i vizuelni prikaz i dokaz da odbijamo da dišemo otrov koji nam proizvodi tuzlanska industrija, dok žudno maštamo i čekamo u redovima biroa za posao u njoj.

Kako smo disali u minuloj godini

Na kraju januara 2017. godine nastava za srednjoškolce i učenike osnovnih škola bila je  obustavljena, a vozačima se savjetovalo da na posao idu na rošulama ili na konjima, jer točkaši na motorni pogon čine bitnu razliku u rapsudistanskom razmišljanju. Djeluj globalno, plati lokalno.

Baš zbog toga plaćamo danak za štetne kategorije motornih vozila, a ti novci opet idu za pošumljavanje i sadnju sekvoja na divljim deponijama širom BiH (ma i šire, ali u kurcu).

Posebna motivacija jeste i dodatno plaćanje na opaki i otrovni plin (koliko je samo života uzeo u Hitleorovoj režiji i napunio piromanske džepne okidače).

“Obustava nastave odnosi se za sada samo za srijedu, 1. februara 2017. O daljim aktivnostima i eventualnom produžavanju obustave, javnost će biti blagovremeno obaviještena”, rekao je tada za AJB, Zlatan Muratović, ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Tuzlanskom kantonu.

Dišem, dakle postojim

Danas kao jedno zrno riže u džaku od trideset i plus hiljada grupe Pokret za čisti zrak, kao pravi mali kapitalni i parazitski poduzetnik, prosječan nezaposleni građanin bez škrga treba da razmišlja o distribuciji i prodaji najkvalitetnijeg majevičkog zraka u teglama za krastavce po povoljnim cijenama. Preventivno djelovanje na bolesno stanje. Baš kako to radi svjetska farmaceutska industrija.

Kako smo i do sada koristili momenat za “biznis”, tako je i ovo trenutak za poslovanje i prodaju muda pod bubrege. Linija manjeg otpora je tek fraza izlizanija od međunožja omiljene heroine iz umjetničkih djela za odrasle na klikabilnim površinama u državi bez cenzure, gdje je domokratija mumija na papirusu.

 

Živimo u državi u kojoj je posao jack pot, zdravstveno i penziono osiguranje utopija, gdje korupcija i kriminal imaju najveću moć, političari još uvijek imperativno koriste oruđa zakopanih ratnih sjekira i huškaju nepostojećim razlikama, a mladi nezadrživo odlaze, mi umišljamo da udišemo jedinu stvar koja je besplatna, a disati moramo…i otići u Njemačku.

 

 

Ivan Arambašić

Facebook Comments