KAMELEON EKSKLUZIVNI INTERVJU//Astronautkinja Nicole Stott: Budi sanjar, probaj, jer samo tako možeš znati da li ćeš uspjeti (VIDEO+FOTO)

KAMELEON EKSKLUZIVNI INTERVJU//Astronautkinja Nicole Stott: Budi sanjar, probaj, jer samo tako možeš znati da li ćeš uspjeti (VIDEO+FOTO)

@Vedran J

Pratite Kameleon na Facebooku


Radio Kameleon dio je velikog projekta! Mali pacijenti sa Odjeljenja za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju UKC-a Tuzla će svoje radove poslati u svemir!!!

Mi ove godine proslavljamo 25 godina rada, a povodom ovog velikog jubileja, a u saradnji sa tuzlanskim UKC-om, dobili smo čast učestvovati u projektu “SpaceSuit Art”, u okviru kojeg će naši pomenuti mališani crtežima ukrasiti repliku astronautskog odijela.

Jedna od najvažnijih žena u tom projektu je američka astronautkinja Nicole Stott sa kojom smo putem Skype-a napravili i EKSKLUZIVNI INTERVJU prije nekoliko dana. Sa Nicole je razgovarala naša Tuzlanka i umjetnica Edina Selesković.

KAMELEON: Radite na povezivanju djece iz cijeloga svijeta. Šta vas inspiriše na tom putu?

NICOLE STOTT: Nakon što mi je Maria Lanas preporučila suradnju s vama, bila sam jako sretna, posebno nakon što sam vidjela tvoj rad sa djecom. Potvrdila si moje mišljenje da postoje ljudi širom svijeta koji razmišljaju slično, dijele iste vizije i da smo ustvari svi akteri jedne iste priče, da postoje ljudi koji rade u istom trenutku slične stvari, sa sličnim ili istim zajedničkim ciljem, idejom i željom da se povežu. Moj prijatelj je takve kontakte nazvao darovima ili “Novčićima sa neba”. Iskreno vjerujem, da to što smo do sada uspjeli uraditi s projektom “SpaceSuit Art”, dokazuje upravo tu tvrdnju. Svakim novim korakom upoznajemo nove ljude koji slično razmišljaju, koji pokušavaju da pokrenu slične projeke.

KAMELEON: Prije nego što počnemo razgovar o projektu i razlogu našeg susreta, ja Vas jednostavno moram pitati pitanje koje ste čuli vjerovatno već bezbroj puta. U ime svih sanjara, recite nam: Kako je to biti astronaut?

NICOLE STOTT: Fenomenalno! Mi koristimo tu riječ puno. Ali i sveukupno iskustvo je upravo takvo – fenomenalno. Cijeli proces, od komuniciranja sa ekipom koja vodi misiju, ljudi iz cijelog svijeta koji u njoj učestvuju, onima koji su na zemlji, onima koji su u svemiru… pa do lebdenja i pogleda kroz prozor na našu planetu… Svaki aspekt je nadrealan i nevjerovatan, pogotovo sada kada mislim o tome, kada je sve prošlost. “Fenomenalno” je riječ koja jednostavno ide uz to iskustvo. Moj muž i ja smo često pričali o tim mojim iskustvima i osjećajima. Shvatili smo da mi je ustvari to iskustvo iz svemira dalo razumijevanje života, zahvalnost i svjesnost postojanja nečega nevjerovatnog, na jedan sasvim drugačiji način. Dakle, fenomenalno! To je jedna riječ koju koristim i preporučujem.

KAMELEON: Kako jedna djevojčica ili dječak može ostvariti svoj san o putovanju u svemir? Kako ste vi postali astronaut?

NICOLE STOTT: Na moju sreću nije mi niko rekao “NE”. Zahvalna sam, jer nikada mi ta riječ nije bila upućena ni od nastavnika, ni od roditelja, ni od prijatelja. Nikada nisam čula tu riječ ni od koga. Na mene frustrirajuće djeluje, kada čujem da to neko djeci govori. Želja da postanem astronaut, kod mene se javila nešto kasnije u životu. Odrasla sam uz oca koji je letio i pravio manje avione, tako da je letenje bilo prisutno i za mene nešto normalno. Moja mama je vrlo kreativna, tako da je i umjetnost sastavni dio moga odrastanja. Roditelji su me uključivali u sve što su radili. Tačnije, letenje je to što me je usmjerilo ka mom životnom cilju i usmjerilo moje interesovanje na tu stranu. Moja želja me odvela do raketnih aviona, zanimanja o tome kako to radi i dovela me do posla sa NASA-om. Često govorim mladim ljudima da su granice samo u našim glavama i da moramo sanjati veliko ali i raditi na ostvarivanju tih snova. U tom momentu mi je samo trebao malo podrške od nekog drugog, samo da neko drugi kaže PROBAJ! Ne možeš znati da li ćeš uspjeti, ako ne pokušaš!

KAMELEON: Vas često nazivaju “astronaut – umjetnik”. Prvi ste slikali u svemiru. Kako je došlo do toga?

NICOLE STOTT: Slikanje naše planete iz svemira je ustvari čista slučajnost. Ponijela sam umjetnički pribor, opet na nagovor prijateljice. Sjetila sam se prijedloga prijateljice i odlučila ponijeti mali set vodenih bojica. Međutim, samo jednom sam uspjela slikati. Možeš li zamisliti kako je to putovati brzinom od 5 milja u sekundi, sjediti pored prozora i slikati? Vrlo teško! Zato sam odlučila prvo fotografisati. Od svih fotografija koje sam napravila, odabrala sam onu koja mi se najviše dopala i nju sam naslikala. Tada još nisam bila svjesna, da niko prije mene nije slikao u svemiru. Bilo je skoro nemoguće pomisliti, da to neko prije nije napravio, jer je Aleksej Leonov bio prvi kosmonaut koji je crtao u svemiru.

KAMELEON: Projekat “SpaceSuit Art” došao je u Tuzlu. On će pružiti priliku djeci koja su na tretmanu u Dječijoj bolnici UKC-a Tuzla, da budu dio putovanja u svemir i da tako ostave svoj trag, ali i da se povežu sa djecom iz cijeloga svijeta, koja su već kreirala odijela astronauta i poslala poruku u svemir. Kako je ovaj projekat zapravo počeo?

NICOLE STOTT: Ian Cion umjetnički genije, kako ga ja zovem, je osoba koja stoji iza ovog projekta. Tu ideju je prepoznao gospodin Gordon Andrews iz NASA-e u Johnson SpaceCenter-u, kada je upoznao Ian Cion-a i pokrenuo je projekat. Ian je imao ludih ideja. U to vrijeme njegova tema je bila umjetnost i iscjeljenje. Još uvijek radimo na tome. Željeli smo da iz njegovog rada sa djecom u bolnici stvorimo nešto veće. On je to radio cijelo vrijeme, na različitim projektima, ali je projekat svemirskih odijela simbol svemira, umjetnosti i iscjeljenja. Odijela za astronaute su napravljena da ih zaštite. Ona nam daju prostor u kojem možemo živjeti i raditi sigurno u svemirskom vakumu. S druge strane, djeca u bolnicama su isto tako izolovana i zaštićena, prolazeći kroz tretmane, provode vrijeme na način puno drugačiji nego što bi ga provodili van bolnice. Parelela je divna. U kontekstu umjetnosti i iscjeljenja ova odijela su postala divan simbol.

KAMELEON: Kako je moguće tako veliku organizaciju nagnati da razmišlja o najmlađima i da omogući ovakav projekat?

NICOLE STOTT: Izvanredno je što se NASA uključila kroz program svemirske stanice. Oni su nam podrška, iako to nije projekat koji prihvataju kao svoj oficijelni projekat, ali su nam omogućili da odijela dođu do svemirske stanice i da pošaljemo poruku projekta kroz njihove platforme. To nam je pomoglo da dođemo i do mreže astronauta u cijelom svijetu. Ja sam također pozvala svoje prijatelje i članove posade. Kada smo bili u Njemačkoj, pozvala sam svoje prijatelje astronaute da vide to šta radimo, došli su u bolnicu Frank i Luka i slikali sa nama. Isto tako u Kanadi, Japanu i u Rusiji. Ovo je projekat za kojeg ne morate pitati dva puta. Ljudi jednostavno razumiju snagu poruke na više nivoa.

KAMELEON: Koja su vaša očekivanja od ovog odijela?

NICOLE STOTT: Odijelo Exploration (Istraživanje), ide dalje od svih bolnica sa kojima smo do sada radili. Sada imamo još bolnica u Houstonu, u Rusiji, u Ekvadoru. Marija je odnijela platno u Ugandu, a evo sada smo tu i sa vama. Mislim da trebamo rasti tako. Ovo odijelo će biti slično, ali sa drugačijim krojem, bojama i drugim zemljama. Odlučili smo uključiti i “Postcard Projekt” (razglednice u svemiru), da bi se što više djece iz cijelog svijeta moglo uključiti i poslati svoje poruke u svemir. Nažalost, nemamo načina da pošaljemo hiljade razglednica u svemir, ali zato radimo na tome da se napravi  elektronska prezentacija radova i da to pustimo u svemiru. Događaj bi snimali i pratili globalno, u svim kontrolnim centrima, te putem galerija, mreža i online prezentovali, pred što više ljudi.

KAMELEON: I za kraj, da li mislite da će jednoga dana u skoroj budućnosti biti moguće i nama, koji nismo astronauti, da odemo u svemir?

NICOLE STOTT: Apsolutno. Puno ljudi i kompanija radi upravo na tome. Od Richarda Branson-a sa Virgin-om, pa nadalje. Jeff Basosa i Ian Musk traže načina da pošaljemo ne samo naše NASA astronaute, nego i druge, obične ljude na ta daleka mjesta. Veoma sam optimistična da će se to desiti. Ja razmišljam o tome, ne samo zato što bih ja htjela da opet odem, nego i zbog moje porodice, jer kada sam bila tamo, znala sam da bi i moj muž i sin voljeli da podijele to iskustvo sa mnom, u kojem bi zasigurno uživali. Iskustvo odvajanja od svoje planete je fenomenalno. Čak i kada odete samo na Kilimandžaro, jedna nova perspektiva vam se otvori. Nešto slično se dešava i kada odete u drugu sredinu, drugi grad ili zemlju… Sve te promjene su predivne jer otvaraju nove vidike i šire razumijevanje. Mislim da bi odlazak u svemir imao pozitivnu impresiju. Čak i ovakvi projekti, te projekti virtualne stvarnosti isto mijenjaju perspektivu i trebaju nam, barem dok ne budemo mogli sve nas odvesti u svemir.