PRIČA O JEDNOJ DOKTORICI: Zbog teta Jasminke su sva djeca voljela bijele mantile!

PRIČA O JEDNOJ DOKTORICI: Zbog teta Jasminke su sva djeca voljela bijele mantile!


Pratite Kameleon na Facebooku


Priča o problemima s kojim se susreću naši heroji u bijelim mantilima započela je ispisivanje svojih stranica na početku ove godine, no, ovih dana je cijela priča kulminirala.

Od mene su, od samog početka, imali nesebičnu podršku. Valjda zato jer sam kroz cijeli svoj život nailazila na najbolje moguće ljekare i na koja god vrata, u kojem god gradu, sam zakucala, dočekala me lijepa riječ, besprijekoran pristup i ljubaznost.

Piše: Belma Krajišnik

Ali vam moram ispričati kratku priču o mojoj doktorici Jasminki, zbog koje su sva djeca mog malog grada, s osmijehom koračala ka Domu zdravlja. Nikog od nas nisu plašili ni hladni zidovi, čudni mirisi lijekova u zraku, pacijenti, igle i injekcije, jer je njeno postojanje u tim hladnim prostorijama svima unostilo sigurnost da će sve biti kako treba i da ne treba ničeg da se plašimo.

Ja sam uvijek bila bolešljivo dijete. U osnovnoj školi zaredali su se ospice, šarlah, zaušnjaci, upala krajnika, upala pluća – svega lošeg u malom biću. Sjećam se kada sam s prvom velikom upalom krajnika, daleko od svog grada i svoje doktorice, odbijala da se ikome prepustim u ruke, osim njoj.

Spakovala sam kofer i otputovala kući. Prva osoba koju sam onomad na putu od autobusa do stana srela je bila ona. Kroz suze sam jedva sastavila rečenicu rekavši joj da me jako boli i da ne mogu više, iako sam svaku boljku do tada herojski podnosila.

Uz jaki, iskreni zagrljaj koji mi je poklonila cijelim svojim bićem, rekla mi je da ujutro čim otvorim oči dođem kod nje.

Tako je i bilo ..

No, kada sam otišla, ništa nije bilo kako bi trebalo biti. Moj zdravstveni problem se zakomplikovao i više nego što je iko od nas mislio. Iako sam ja, kao i svako u današnje vrijeme, na internetu pronašla dijagnozu da ću sutra da umrem, pregledala me i rekla da ništa ne treba da se plašim i da će sve biti  najboljem redu, jer će ona biti uz mene.

Dani su prolazili, uputnice za liječenje su se nizale, ali, iako su to bili smotujci papira koji su me slali u razne zdravstvene ustanove, herojski je stajala pored mene pružajući mi podršku.

Čini mi se da sam te dane proživjela, što bi rekli, s pjesmicom. Obilazila sam bolnice, družila se sa skalpelima, vidjela mnogo krvi, bijelih mantila, čula loših prognoza, sijaset oboljenja koja bi mi mogla zaprijetiti, ali sam na pomisao na nju sve lakše preživjela.

Prošle su godine, ja sam, kažu, odrasla i već odavno sam trebala da promijenim doktora. Trebala sam sjediti u čekaonici za odrasle, dati priliku drugoj doktorici, no, moje najveće povjerenje zauvijek ima ona, moja doktorica J., zbog koje sam zavoljela bijele mantile.

Svi mi u životu imamo Nekog svog heroja koji nam je i teške dane olakšao i bio nam vjetar u leđa! Ja imam nju i vječno sam joj zahvalna!

Zato stanimo na stranu naših heroja, budimo im nesebična podrška i čvrati stisak, kao što su to oni oduvijek  bili nama. Ovdje se ne radi samo o njima, ovdje se radi o svima nama. O kvalitetu zdravstva, o usluzi ..

Ovdje se radi zdravlju, o budućnosti!

Pratite Facebook stranicu podrške doktorima koji su za sutra najavili štrajk. Čvrsto držimo palčeve da pobjeda u borbi sa sistemom bude njihova!