S’ LIJEVE STRANE MOZGA: Pomirila sam se s Tuzlom, gradom koji je uzeo moju majku

S’ LIJEVE STRANE MOZGA: Pomirila sam se s Tuzlom, gradom koji je uzeo moju majku


Pratite Kameleon na Facebooku


Odrasla sam na selu. Najljepši mogući način da odrasteš kad si dijete prosvjetnih radnika. Učiš da voliš knjige, da vidis dalje i od nosa, a imaš priliku da naučiš cijeniti rad onih koji žive od poljoprivrede i stočarstva.

Piše: Zineta Mutapčić

No, kako sam rasla, u meni se sve više rađalo pitanje kako je to živjeti u velikom gradu? Kako je imati nadohvat ruke šetališta, kina, koncerte, utakmice? S obzirom da nismo imali auto, tata nas nije mogao voziti pa samo ponekad kad bih otišla za vikend strini i amidži u Gradačac (da, to je baš veliki grad 🙂) osjetila bih barem malo te čari.

Rat je uradio svoje. Majka je umrla (vjerujem da je stres koji je doživljala te 4 godine ipak uradio svoje) u bolnici u Tuzli i odjednom se želja za, barem, Tuzlom i studiranjem tamo ugasila. Iako me je oduvijek nasmijavalo što je moj rahmetli Brat za TE koje se nalaze na ulazu u Tuzlu, govorio da su to tornada, ipak sivilo kojim su boje zgrada odisale i pomisao da je taj grad uzeo život moje Majke (tako sam ja to doživljavala), su prevagnule da je zaobiđem i izaberem Brčko.

Ostatak pročitajte na Ženski.ba