Godišnjica smrti Nasihe Kapidžić-Hadžić – pisala je najljepše pjesme za djecu

Godišnjica smrti Nasihe Kapidžić-Hadžić – pisala je najljepše pjesme za djecu


Pratite Kameleon na Facebooku


Nasiha Kapidžić-Hadžić rođena je 6. decembra 1932. godine u Banja Luci.

Osnovnu i srednju školu završila je u svom rodnom gradu, dok je Filozofski fakultet završila u Beogradu.

Tokom svog života izgradila je veoma respektabilnu karijeru, osim što je pisala pjesma bila je veoma aktivna i u uredničkim vodama.

Bila urednik u Obrazovnom i Dječijem programu Radio-Sarajeva.

Potom je prešla u Izdavačko preduzeće “Veselin Masleša” gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu.

Za svoj rad u nekoliko navrata je nagrađivana sa značajnim priznanjima:

– Dvadesetsedmojulskom nagradom
-Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva
-nagradom Zmajevih dječijih igara
-nagradom “Veselin Masleša” koju dodjeljuje grad Banja Luka
-dvije godišnje nagrade Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”

Svoj životni put okončala je na današnji dan 1995. godine, a iza sebe je ostavila veliki broj ostvarenja, posebno vezanih za dječiju poeziju.

VEZENI MOST

Gradimiru

Kad jednom dođeš u grad od lišća
Da budeš najdraži gost,
Vidjećeš kako obale travne
Na ruci drže most.

Most vezen žicom svilenom, tankom,
U sedam boja tkan;
Ogledalo mu zelena rijeka,
A ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše kao voda čamce
Svezane u plićaku,
Rojevi svitaca nad njim se pale,
Pa blista u mraku.

A pod njim čudesni orkestar ljeta,
S dva cvrčka u duetu,
Oglašava se svake noći,
Ljepši od svih na svijetu.

Divnim ga šumorom slave vrbaci
Prepuni malih snova,
Niko nije pjevao ljepše
Od bijelih bagremova.

Kad nam dođeš najdraži gost
Da budeš najdraži gost,
Preći ćeš i ti korakom lakim
Vezeni, vitki most.

DJECA

(Igoru Bajiću)

Crtala djeca džamiju,
Izmišljala joj šare,
A jedan dječak krstom
Ukrasio minare.

Drug njegov na to rekao
Jer bolje poznaje stvari:
«Što će ti, brate, hitna
pomoć na munari»?

Čula sam i zapisala
Tu malu zgodu juče
Jer volim kad me djeca
Dobrom neznanju uče.

USPAVANKA
(Adiju)

Tiha pjesmo išarana
paunovim sjajnim krilom,
paučinom izatkana
opšivena žutom svilom,
tiša nego voda plava
uspavaj mi malog mrava!

On je danas pjesmo vita
kotrljao zrnca žita.

Mala pjesmo, ispunjena
slavujevim toplim dahom,
na usnama zatvorena,
obasuta cvjetnim prahom,
zažubori poput vrela,
nek umorna zaspi pčela!

Ona je sred cvjetne paše
sakupljala med u čaće.

Mala pjesmo uhvaćena
na pramenu plavog svoda,
tračkom sunca pozlaćena
od srninog mekša hoda,
kao dašak vjetra laka
uspavaj mi mog dječaka!

On je danas kao lane
pretrčao tri poljane.