Moja klijentica Nejra se razvela i “procvjetala”: Napokon sam naučila da je moje mišljenje meni samoj najvažnije!

Moja klijentica Nejra se razvela i “procvjetala”: Napokon sam naučila da je moje mišljenje meni samoj najvažnije!

@Vedran J

Pratite Kameleon na Facebooku


PIŠE: Vahida Djedović

Dreseri pasa kažu da vlasnici čine veliku grešku kada puštaju da štene odraste kako bi ga dali na dresuru.  Štenci se najlakše uče poslušnosti. Teže je kad odrastu. Tako je i sa djecom. Roditelji često, umjesto da vole svoju djecu, dresiraju ih.

“Ovo je dobro, ovo nije dobro, nevaljala si, nemaš pojma ni o čemu i tako dalje. Sjed! Ustani! Jedi! Šuti!”

Međutim, ovakva dresura ostavlja posljedice tokom čitavog života.

Vjerujem da je većina žena gledala film “Odbjegla nevjesta”, sa dobro uigranim tandemom: Richard Gere i Julia Roberts. Ona četiri puta bježi sa vjenčanja, a on, kao novinar, istražuje taj  slučaj. Odlazi do njenih bivših i postavlja im razna pitanja, o tome, šta voli, a šta ne voli.

Istražujući o njoj, dolazi do zanimljivih rezultata. Na primjer, na pitanje kakva jaja voli, svaki bivši odgovara različito: “Meko pečena, baš kao i ja.” Ili: “Omlet, baš kao i ja.” Ili: “Kuhana, baš kao i ja.”

Također, znam neke žene iz svog okruženja koje nemaju svoje mišljenje, nego razmišljaju onako kako razmišlja njihov partner.

“Daaa, ona nije dobra zubarka. Znam sigurno. Moj Josip kaže.”

Dakle, njeno mišljenje se temelji na mišljenju drugog.

I Nejra je bila nesretna u braku. Došla je na psihoterapiju, samo po savjet:

“Da li da se razvedem, ili ne!?”

Kada imam ovakve klijentice, znam da već znaju šta žele, ali im treba potvrda. Jer, one nemaju svoje mišljenje. Odnosno, tako dugo žive bez svog mišljenja, pa ne znaju čine li ispravnu stvar.

Iako su to obrazovane žene i izgledaju moćno, one su niskog samopoštovanja i samopouzdanja, koje sakrivaju, namičući maske uzorne supruge, dobre majke, uspješne poslovne žene, izvrsne domaćice…

Moj zadatak nije da im kažem šta da rade, jer bih im time dala potvrdu da njihovo mišljenje ne vrijedi. Moj zadatak je da ih naučim da vjeruju u sebe i da sebe prihvate baš takvima kakve jesu. I da nađu one svoje istinske vrijednosti i okrenu se njima. I da budu zadovoljne.

Nakon nekoliko mjeseci psihoterapije, Nejra se razvela.

“Zaljubila sam se. Mislila sam da je to ljubav. Eh, da sam tada znala ono što sada znam. Kako si ono rekla, zaljubljenost je iluzija!? Potpuna iluzija, rekla bih. Moj muž, u suštini nije loš čovjek, ali, kada je ta zaljubljenost prošla, došla su djeca, brige, problemi i ja nikada nisam živjela svoj život. Bila sam jako nesretna. Da se nisam razvela, moj brak bi bio baš kao u onoj priči kad su muž i žena proslavljali pedeset godina braka. Ona se potrudila i skuhala izvrstan ručak i kada je htjela da podijeli hljeb rekla je u sebi:

‘Pedeset godina dajem mužu sredinu koju toliko volim, a sebi ostavljam koru. Sad ću, vala malo promijeniti.'”

Stavila je okrajak pred muža, a sebi dala sredinu. Muž ju je pogledao zahvalno:

“Hvala ti što mi daješ okrajak. Makar danas, jer toliko volim okrajak, a sve mislim da i ti voliš, pa ništa ne kažem.”

Način odgoja i vaspitanja dobrim dijelom utječe na nas, u smislu u kakve ćemo osobe izrasti. Ali, rad na sebi, dobra sposobnost komunikacije i otvorenost su dobar način da se zauzmemo za sebe i iskažemo svoje mišljenje. To znači da uvažavamo sebe, pa čak i kada većina misli drugačije. Naravno, čovjek se mijenja, pa prema tome i mišljenje. I to je dobro. Promjene na bolje su korisne.

Negdje, pred sami kraj naše terapije, pitala sam je šta se desilo pa je sada takva – samouvjerena i samosvjesna žena.

“Dolazeći na terapiju i razgovarajući o tome šta volim, a šta ne, odrastala sam na pravi način. Sada sam odrasla. Rođena sam kao drugo dijete i najmlađe. Sestra je bila bolešljiva i stidljiva, pa bih ja obavljala sve što treba, jer, ona je stidljiva. U školi su me iz nekog razloga izdvajali i gurali na scenu. Dobra sam govornica i uvijek treba da budem voditeljica. Sada tek shvatam da to nije ono što sam ja voljela, ali iz želje da ih ne razočaram, jer oni imaju takvo mišljenje o meni, ponašala sam se u skaldu s time. I sebe uvjeravala da je to zaista tako. Samo sebi nisam ugađala. Sada vidim da nisam osoba koja pretjerano voli da se druži, a ranije sam neprestano bila u društvu, organizovala ručkove i zabave za muževe poslovne kolege i uvijek bila domaćiva visokog glasa. Sada me baš briga šta će reći o meni. Napokon sam naučila da je moje mišljenje meni samoj najvažnije i da je konačno vrijeme da živim.”

Oslobodite se mišljenja drugih. Jer, i kada vam je važno, drugi samo pokušavaju da misle, uvjereni da znaju kako se to radi.

“Misli su kao gosti. Mi ne odgovaramo za njihov prvi posjet. Ali, hoće li nas ponovno posjetiti i koliko često će nas posjećivati, ovisi samo o tome kako ih primamo.”

Lav Nikolajevič Tolstoj…