Neobično iskustvo taksistkinje Dženite Elezović: A zašto bih se ja tebe plašila?!

Neobično iskustvo taksistkinje Dženite Elezović: A zašto bih se ja tebe plašila?!


Pratite Kameleon na Facebooku


“Zamislite da radite drugu smjenu. U 22 sata naveče, u auto sjeda muškarac visok nekih dva metra i težak, čini mi se, 200 kilograma i kaže da ga vozite do Čabulje, planine u Hercegovini između rijeke Neretve i njezine desne pritoke Drežanke”, počinje priču o svojoj najzanimljivijoj vožnji Dženita Elezović, jedna od rijetkih taksistkinja u Mostaru.

O tome gdje ide i u koliko sati obavijestila je svoju dispečerku Lidiju.

“Ona me upitala da li je riječ o muškarcu, a moj potvrdan odgovor ju je uznemirio. Nije joj bilo svejedno. Nije ni meni, ali to mi je posao”, nastavlja Dženita, naglašavajući kako se nije osjećala uplašeno, piše Večernji list BiH.

“Nakon nekoliko minuta vožnje muškarac mi je rekao da ga se ne trebam bojati, a ja sam uzvratila s pitanjem, “A zašto bi se ja tebe plašila?” Uslijedio je odgovor: “Pa vidi me koliki sam, a ti me u ovo doba noći voziš u šumu”, a ja onako mrtva hladna njemu: “Čujte gospodine, vi se mene plašite, kakve veze ima koliko je ko od nas težak, ptice ne lete mesom, već perjem”. “E, ti sigurno imaš neku vještinu ili neko oružje čim tako hrabro odgovaraš”, uslijedio je komentar sa zadnjeg sjedala, na što sam mu vratila: “Gospodine, ako vas zanima vi probajte. Uslijedila je tišina, ne znam o čemu je razmišljao, ali sam u jednom trenutku pomislila kako sam izjavom i sama sebe prepala”, sa smijehom priča ova vesela žena. I nastavlja.

“Tako smo u tišini stigli do odredišta. Mračno. Šuma. Puno šume. U sredini koliba i mnogo hladnjaka. Kao prizor iz horor filmova. Što je u kovčezima?, ja ga pitam dok on uredno plaća vožnju. U tom trenutku mi odgovara: “Pričekaj malo pa ćeš vidjeti”. Nakon nekoliko minuta se pojavio s kutijom u koju je stavio mesa, sira i domaćeg mlijeka za mene”, završava priču o ovom neobičnom iskustvu jedna od dvije žene vozačice taksija.

Naglašava kako nema problema s mušterijama, te da su muškarci u odnosu na žene manje zahtjevni. Na pitanje kako je uopšte došla na ideju da se bavi ovim poslom koji je, priznaćete, poprilično neobično zanimanje za jednu ženu i to majku dvoje djece, Dženita je ispričala novu priču. Tužnu, ali sa srećnim završetkom.

“Prije dvije godine sam oboljela od karcinoma. Moja borba bila je teška i iscrpljujuća. Ali kako sam u životu borac, samohrana majka dvoje djece, nakon svih tih operativnih zahvata i hemo i radioterapija odlučila sam se vratiti u svijet, nazovimo to tako, zdravih ljudi. Odlučila sam nastaviti život tamo gdje je stao”, kaže Dženita koja je inače medicinska sestra po zanimanju, ali je kroz život radila različite poslove kako bi prehranila djecu.

Izvor: Večenji list